BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Roman Archutowski
- Spomendan
- 18. travnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Blaženi Roman Archutowski rođen je 5. kolovoza 1882. godine u selu Karolino blizu Pułtuska u Poljskoj, u uglednoj posjedničkoj obitelji od oca Teofila i majke Emilije. Školovao se u Pułtusku i Suwałkima, a 1900. godine stupio je u Nadbiskupijsko sjemenište svetoga Ivana Krstitelja u Varšavi. Za svećenika je zaređen 1904. godine. Nakon pastoralne službe u župi Jeżów, poslan je na teološki studij na Carsku rimokatoličku duhovnu akademiju u Sankt-Peterburgu. Po povratku u Varšavu 1910. godine postavljen je za prefekta u gimnaziji svetoga Stanislava Kostke, a od 1925. do 1940. godine obavljao je službu ravnatelja te ugledne škole.
Bio je kanonik varšavskoga metropolitanskog kaptola, djelovao pri crkvenom sudu te se istaknuo kao izvrstan povjesničar Crkve, napisavši brojne udžbenike i više stotina natuknica za katoličku enciklopediju. Godine 1940., usred ratnih strahota, preuzeo je odgovornu službu rektora Varšavskoga sjemeništa, gdje se očinski brinuo za formaciju budućih svećenika. Tijekom nacističke okupacije Poljske nije ustuknuo pred opasnošću, nego je nastavio vršiti svoju pastoralnu dužnost i pomagati progonjenima.
U rujnu 1942. godine uhitio ga je Gestapo i zatvorio u zloglasni varšavski zatvor Pawiak. Iako su ga zlostavljali i tukli zbog njegova svećeničkog dostojanstva, otac Roman nije popuštao prijetnjama niti je izdao kršćanska načela. U ožujku 1943. deportiran je u koncentracijski logor Majdanek pokraj Lublina. U logoru je trpio glad, teški rad i zlostavljanja, a ubrzo je obolio od pjegavoga tifusa. Iscrpljen bolestima i patnjama, preminuo je na Cvjetnicu, 18. travnja 1943. godine u Majdaneku, prešavši u vječnu slavu. Njegovo je tijelo spaljeno u logorskom krematoriju. Ispunio je riječi Svetoga pisma: »Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod« (Iv 12,24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.).
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, među 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskog rata. Spomendan mu se u kalendaru Rimokatoličke Crkve slavi 18. travnja, a časti se i 12. lipnja u zajedničkom slavlju poljskih mučenika. Simboličan grob podignut mu je u zajedničkoj grobnici svećenika na groblju Powązki u Varšavi. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkoj reverendi s palmom mučeništva u ruci i knjigama povijesti Crkve.
Isti dan, 18. travnja, slave se i
- Blažena Marija od Utjelovljenja Avrillot, redovnica 17. stoljeće
- Blažena Sabina Petrilli, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Andrija Hibernón, redovnik 17. stoljeće
- Blaženi Andrija iz Monterealea, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Idesbald od Dina, opat 12. stoljeće
- Sveta Antusa Carigradska, djevica 9. stoljeće
- Sveta Atanazija s Egine, udovica i igumanija 9. stoljeće
- Sveti Galdin della Sala, biskup 12. stoljeće
- Sveti Laserijan (Molaise), opat 7. stoljeće
- Sveti Perfekt Kordopski, prezbiter i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Ursmar od Lobbesa, biskup i opat 8. stoljeće
- Blaženi Josip Moreau, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Euzebije od Fana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Hermogen i Elpidije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ivan Izijac, redovnik 9. stoljeće
- Sveti Puzik, mučenik 4. stoljeće