BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Liduina Meneguzzi
- Spomendan
- 1. prosinca
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1941.
Život
Blažena Liduina Meneguzzi rođena je 12. rujna 1901. godine u mjestu Giarre di Abano nedaleko od Padove, u siromašnoj i brojnoj seljačkoj obitelji. Na krštenju je primila imena Elisa Angela. Djetinjstvo je provela pomažući roditeljima i braći u teškim seoskim poslovima, a odlikovala se radosnim duhom, ljubavlju prema molitvi i redovitom pohađanju svete mise. U četrnaestoj godini morala je napustiti dom kako bi radila kao sluškinja u imućnijim obiteljima i u toplicama u okolici, pomažući tako uzdržavati obitelj.
Svoju davnu želju za posvećenim životom ostvarila je 5. ožujka 1926. godine kada je stupila u Družbu sestara svetog Franje Saleškoga u Padovi. Nakon položenih zavjeta uzela je redovničko ime sestra Liduina. U internatu Santa Croce u Padovi ponizno je i savjesno obavljala poslove pranje rublja, sakristanke i bolničarke, stekavši veliku ljubav učenica i susestara. No, u njezinu je srcu plamtjela žarka želja za misijama.
Njezina se želja ispunila 1937. godine kada su je poglavarice poslale kao misionarku i bolničarku u grad Dire Dawa u Etiopiji. Ondje se zaposlila u civilnoj bolnici Parini, koja je izbijanjem Drugoga svjetskoga rata pretvorena u vojnu bolnicu. U toj složenoj i višekulturnoj sredini sestra Liduina postala je istinski anđeo mira i milosrđa. Bez ikakve razlike i s jednakom nježnošću njegovala je ranjene i bolesne vojnike i civile: Talijane i domorodce, bijelce i crnce, katolike, koptske kršćane, muslimane i pripadnike tradicionalnih vjerovanja. Zbog njezine iznimne ljubavi i otvorenosti svi su je prozvali »ekumenskim plamenom« i »sestrom Gudda« (Velikom sestrom).
Za vrijeme zračnih napada i bombardiranja grada, ne mareći za vlastiti život, izvlačila je ranjenike iz ruševina i nosila ih u skloništa. Umirućima je šaputala riječi pokajanja, a umiruću djecu kriomice krstila vodom iz bočice koju je uvijek nosila sa sobom. Posljednjih mjeseci života teško je oboljela od zloćudnoga tumora, podnoseći nesnosne bolove u potpunoj vedrini. Preminula je sveto u Dire Dawi 2. prosinca 1941. godine, u četrdesetoj godini života, a liječnik koji ju je dvorio posvjedočio je da nikada nije vidio nekoga tko umire s toliko nebeske radosti. Na molbu vojnika koje je s tolikom ljubavlju njegovala, pokopana je na vojničkom groblju u Dire Dawi među preminulim talijanskim vojnicima.
Čuda
Sveti život sestre Liduine urodio je mnogim duhovnim plodovima, a Gospodin je njezin zagovor potvrdio čudesnim ozdravljenjem. Za postupak njezine beatifikacije Crkva je detaljno ispitala čudo koje se dogodilo u siječnju 1977. godine u bolnici u Padovi.
Na odjelu intenzivne njege ležao je mladić s teškim, po život opasnim ozljedama zadobivenima u prometnoj nesreći, za kojega liječnici nisu davali nikakve nade. Roditelji mladića s velikom su se vjerom obratili u molitvi sestri Liduini Meneguzzi. Mladić je iznenada, potpuno i trajno ozdravio, a liječnička komisija Kongregacije za kauze svetaca potvrdila je da je to ozdravljenje bilo znanstveno posve neobjašnjivo.
Štovanje i zaštitništvo
U srpnju 1961. godine njezini su zemaljski ostaci preneseni iz Etiopije u Padovu, gdje počivaju u kapeli matične kuće salezijanki. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti 25. lipnja 1996. godine, proglasivši je časnom službenicom Božjom. Isti ju je papa svečano beatificirao 20. listopada 2002. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njezin se liturgijski spomendan slavi 1. prosinca (u mjesnim kalendarima i 2. prosinca, na dan njezina preminuća). U umjetnosti se prikazuje u redovničkom habitu svoje družbe s križem na prsima, u bolničarskoj pregači ili s bočicom svete vode u ruci, kako se s majčinskom ljubavlju naginje nad ranjenoga vojnika.
Isti dan, 1. prosinca, slave se i
- Blažena Klementina Anuarite Nengapeta, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Antun Bonfadini, prezbiter 9. stoljeće
- Blaženi Rikard Langley, mučenik 16. stoljeće
- Sveta Florencija iz Poitiersa, djevica 4. stoljeće
- Sveti Agerik od Verduna, biskup 6. stoljeće
- Sveti Domnol od Le Mansa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Edmund Campion, Ralph Sherwin i Aleksandar Briant, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveti Eligije od Noyona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Kastricijan od Milana, biskup 3. stoljeće
- Sveti Leontije od Fréjusa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Nahum, prorok Stari zavjet
- Blaženi Ivan Beche, opat i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Kazimir Sykulski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće