SVETAC · PROROK
Sveti Nahum
- Spomendan
- 1. prosinca
- Razdoblje
- Stari zavjet
Život
Sveti Nahum, čije ime na hebrejskom jeziku znači Tješitelj ili Pun utjehe, bio je sedmi u nizu dvanaestorice malih proroka Staroga zavjeta. Prema naslovu svoje knjige potekao je iz mjesta Elkoš (Nah 1,1Proročanstvo nad Ninivom. Knjiga viđenja Nahuma Elkošanina.). Drevna kršćanska predaja, koju prenosi i sveti Epifanije, smješta njegov zavičaj u područje Bet-Gabre u blizini Eleuteropola na granici Jude i Šimuna, što bilježi i Rimski martirologij. Svoju proročku službu vršio je u sedmom stoljeću prije Krista, u razdoblju između pada egipatskoga grada No-Amona, odnosno Tebe, i propasti silne asirske prijestolnice Ninive.
Nahumova proročka knjiga veličanstven je pjesnički i bogoslovni proglas o konačnom sudu Božjemu nad oholim tlačiteljima. Dok je Asirsko Carstvo desetljećima ognjem, mačem i neviđenim nasiljem gazilo narode drevnoga Istoka i ugnjetavalo Božji puk, Nahum je istupio kao glasnik božanske pravednosti. Proroštvo započinje uzvišenim himnom o Gospodinu koji upravlja tijekom vjekova i sudi narodima u pravdi: Bog je revan i pravedan Osvetnik, spor na gnjev, ali silan u moći, pred čijom se pojavom potresaju gore i suše mora (Nah 1,2-6Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje.). No istodobno s tom strašnom slikom Božjega suda, prorok pruža neizmjernu utjehu vjernima, objavljujući da je Gospodin dobar, utočište u dan nevolje i da poznaje one koji se k Njemu utječu (Nah 1,7Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utječu).
U drugom i trećem dijelu knjige Nahum s izvanrednom pjesničkom snagom i dramatičnom živošću opisuje opsadu, osvajanje i potpuni slom krvožedne Ninive (Nah 2,1-13Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: “Spasenje!” Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal više neće prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt.; 3,1-19Teško gradu krvničkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljačkanjem on ne prestaje!). Grad koji je bio poput lavlje jazbine prepune plijena, utemeljen na laži, krvi i čaranju, nestat će zauvijek pod udarom Božjega suda (Nah 2,12Gdje je skrovište lavovima i log lavićima? Kad je lav izlazio, lavica je ostajala i lavovi mališani; plašio ih nitko nije.; 3,1Teško gradu krvničkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljačkanjem on ne prestaje!). Pad silnoga tlačitelja značio je oslobođenje za potlačeni narod i najavu nove nade, zbog čega prorok kliče: Evo na gorama nogu blagovjesnika koji naviješta mir (Nah 2,1Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: “Spasenje!” Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal više neće prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt.). Nahum je vjerno dovršio svoje poslanje i preminuo u Gospodinu u svojoj domovini.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga proroka Nahuma slavi se 1. prosinca. Rimski martirologij spominje ga kao proroka koji je propovijedao Boga koji upravlja tijekom vjekova i sudi narodima u pravednosti. Njegove su se relikvije prema predaji štovale u njegovu zavičaju u Judeji. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao starozavjetni mudrac duge brade, držeći u ruci razvijeni svitak s proroštvom o propasti Ninive ili s prikazom razrušenih gradskih zidina pod božanskim gnjevom. Zaziva se kao zaštitnik potlačenih naroda, pravednih sudaca i svih koji u teškim povijesnim kušnjama traže Božju pravdu i utjehu.
Isti dan, 1. prosinca, slave se i
- Blažena Klementina Anuarite Nengapeta, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blažena Liduina Meneguzzi, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Antun Bonfadini, prezbiter 9. stoljeće
- Blaženi Rikard Langley, mučenik 16. stoljeće
- Sveta Florencija iz Poitiersa, djevica 4. stoljeće
- Sveti Agerik od Verduna, biskup 6. stoljeće
- Sveti Domnol od Le Mansa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Edmund Campion, Ralph Sherwin i Aleksandar Briant, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveti Eligije od Noyona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Kastricijan od Milana, biskup 3. stoljeće
- Sveti Leontije od Fréjusa, biskup 5. stoljeće
- Blaženi Ivan Beche, opat i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Kazimir Sykulski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće