Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Klementina Anuarite Nengapeta

Blažena Klementina Anuarite Nengapeta
Klikni za povećanje
×
Blažena Klementina Anuarite Nengapeta
Blažena Klementina Anuarite Nengapeta. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA I MUČENICA

Blažena Klementina Anuarite Nengapeta

Spomendan
1. prosinca
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1964.

Život

Blažena Klementina Anuarite Nengapeta rođena je 29. prosinca 1939. u Wambi u Demokratskoj Republici Kongo, u obitelji plemena Wabudu, kao četvrta od šest kćeri. Na krštenju 1945., na koje je pošla zajedno s majkom, primila je ime Alfonzina. Od djetinjstva je bila tiha, poslušna i spremna oprostiti, osobito ocu koji je napustio obitelj. Zbog pogreške pri upisu u školu nosila je ime svoje sestre, pa je postala poznata kao Anuarite.

Privučena svetim životom redovnica, unatoč majčinu protivljenju odlučila je poći u samostan. Tajno se ukrcala na misionarski kamion i otišla u novicijat Sestara Svete Obitelji iz Wambe. Prve redovničke zavjete položila je 5. kolovoza 1959. uzevši ime Marija Klementina. Radila je kao sakristanka, kuharica, a potom i kao cijenjena učiteljica u školi u misiji Bafwabaka. Bila je poznata po svojoj pobožnosti, marljivosti i neumornoj brizi za povjerenu djecu.

Tijekom krvave pobune Simba 1964., pobunjenici su napadali kršćane i redovnike. Dana 29. studenoga 1964. upali su u samostan u Bafwabaki i odveli 46 redovnica prema Isiru. Pobunjenički pukovnik Pierre Olombe pokušao je silom obeščastiti sestru Klementinu, no ona se odlučno i hrabro usprotivila. Razjaren njezinim odbijanjem i vjernošću zavjetu čistoće, pukovnik ju je zajedno s drugom sestrom počeo divljački tući. Kada ju je izbo bajunetama i smrtno ranio hicem iz revolvera u prsa, sestra Klementina je posljednjim snagama, poput Krista na križu (Lk 23,34A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.), izgovorila riječi oproštenja: »Opraštam ti, jer ne znaš što činiš«. Izdahnula je u noći 1. prosinca 1964. u Isiru u 24. godini života, sačuvavši neokaljanu krunu djevičanstva.

Štovanje i zaštitništvo

Njezino tijelo, isprva pokopano u zajedničku grobnicu, ekshumirano je u prosincu 1978. te je pronađeno kako u desnoj ruci drži sličicu Majke Božje. Njezine relikvije počivaju u katedrali svete Terezije od Djeteta Isusa u Isiru. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom kao mučenicu čistoće 15. kolovoza 1985. u Kinshasi, pred mnoštvom vjernika i njezinim roditeljima. Prva je blaženica iz naroda Bantu. Spomendan joj se slavi 1. prosinca. Prikazuje se u redovničkom odijelu s palmom mučeništva i ljiljanom čistoće.

Isti dan, 1. prosinca, slave se i