BLAŽENICA · DJEVICA I MUČENICA
Blažena Izabela Calduch Rovira
- Spomendan
- 14. travnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1937.
Život
Blažena Izabela Calduch Rovira, krsnim imenom Josefina, rođena je 9. svibnja 1882. u mjestu Alcalá de Chivert u pokrajini Castellón u Španjolskoj. Bila je najmlađe od petero djece u duboko pobožnoj kršćanskoj obitelji Francisca Calducha i Amparo rođene Rovira. Roditelji su je od malih nogu poticali na djela milosrđa, šaljući je da osobno nosi milostinju siromasima i bolesnicima. U ranoj je mladosti razmišljala o braku te je imala zaručnika u rodnom mjestu, no osjetivši snažan Gospodinov poziv na posvećeni život, raskinula je zaruke kako bi se potpuno predala Kristu.
Godine 1900. stupila je u strogi klauzurni samostan sestara kapucinskih klarisa u Castellón de la Plani. Privremene redovničke zavjete položila je 28. travnja 1901. uzevši ime sestra Izabela, a svečane vječne zavjete položila je 30. svibnja 1904. godine. Odlikovala se miroljubivom, blagom i poslušnom naravi te točnim opsluživanjem redovničkoga pravila. Zbog njezine duhovne zrelosti i mudrosti povjerena joj je služba učiteljice novakinja, koju je savjesno obnašala kroz dva trogodišta te je bila ponovno izabrana na tu dužnost.
Kada je 1936. planuo građanski rat i progon Crkve, samostan u Castellónu je nasilno zatvoren, a redovnice su morale potražiti utočište. Sestra Izabela sklonila se u rodno selo kod svoga brata Manuela, koji je bio katolički svećenik. Ondje je provodila dane u tišini i neprestanoj molitvi. Dana 13. travnja 1937. uhićena je zajedno s franjevačkim svećenikom ocem Manuelom Gelijem te odvedena pred revolucionarni odbor u mjestu Cuevas de Vinromá. Nakon okrutnoga zlostavljanja i ponižavanja, sestra Izabela strijeljana je uz zid mjesnoga groblja 14. travnja (prema nekim zapisima u noći 13. travnja) 1937. godine, položivši život za svoga božanskog Zaručnika. Nedugo nakon nje mučenički je ubijen i njezin brat svećenik.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blažene Izabele pokopano je na groblju u Cuevas de Vinromá, a poslije rata njezine su relikvije prenesene u samostan kapucinskih klarisa u Castellón de la Plani. Papa Ivan Pavao II. svečano ju je proglasio blaženom 11. ožujka 2001. u Rimu, u skupini od dvjesto trideset i tri španjolska mučenika.
Njezin se liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi 14. travnja, a u skupini valencijskih mučenika 22. rujna.
Isti dan, 14. travnja, slave se i
- Sveta Lidvina iz Schiedama, djevica 15. stoljeće
- Sveti Benedikt (Bénézet) Avinjonski, pastir 12. stoljeće
- Sveti Bernard od Tirona, opat 12. stoljeće
- Sveti Lambert od Lyona, biskup 7. stoljeće
- Blaženi Petar González (Telmo), prezbiter 13. stoljeće
- Sveta Tomaida Aleksandrijska, mučenica 5. stoljeće
- Svete Bernika, Prosdoka i Domnina, mučenice 4. stoljeće
- Sveti Asik od Elphina, biskup 5. stoljeće
- Sveti Fronton, opat 4. stoljeće
- Sveti Ivan od Montemarana, biskup 11. stoljeće
- Sveti Tiburcije, Valerijan i Maksim, mučenici 3. stoljeće