SVETAC · PREZBITER I MUČENIK
Sveti Toribio Romo González
- Spomendan
- 25. veljače
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1928.
Život
Sveti Toribio Romo González rođen je 16. travnja 1900. u selu Santa Ana de Guadalupe pokraj Jalostotitlána u meksičkoj državi Jalisco, u skromnoj težačkoj obitelji Patricija Roma Péreza i Juane rođene González Romo. Imao je sestru Maríju i mlađega brata Romána, koji je po njegovu uzoru također postao svećenik. U trinaestoj godini stupio je u malo sjemenište u San Juan de los Lagosu, a 1920. prešao u dijecezansko sjemenište u Guadalajari. Zbog iznimne mladosti primio je posebnu dispenzu te je za svećenika zaređen 23. prosinca 1922. u dobi od samo dvadeset i dvije godine. Svoju prvu svetu misu slavio je 5. siječnja 1923. godine.
Služio je kao vikar u župama Sayula, Tuxpan, Yahualica i Cuquío. Središte njegova pastoralnoga rada bilo je poučavanje vjeronauka među najsiromašnijima i širenje žarke ljubavi prema Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kada je u studenome 1926. planuo ustanak protiv protuvjerskih zakona predsjednika Callesa, kojima se dijeljenje svetih sakramenata kažnjavalo smrću, otac Toribio morao je pobjeći u ilegalu sa svojim župnikom svetim Justinom Oronom. Više od deset puta mijenjao je skloništa, sve dok u rujnu 1927. nije poslan u selo Agua Caliente na periferiji Tequile. Ondje se sklonio u napuštenu tvornicu tekile, odakle je noću tajno obilazio bolesnike, krstio djecu i slavio svetu misu za seljake. U svom je dnevniku zabilježio da radosno prikazuje svoju krv za mir Crkve.
U petak 24. veljače 1928. proveo je cijeli dan u sređivanju župnih matica. Posao je završio u kasnim noćnim satima i legao na počinak. Samo sat vremena kasnije, u zoru 25. veljače 1928., vladini vojnici predvođeni izdajnikom provalili su u sobu u kojoj je spavao. Kada je vojnik povikao: »Evo popa, ubijte ga!«, otac Toribio se probudio i mirno rekao: »Evo me, ja sam svećenik, ali nemojte me ubiti!« Vojnik je opalio hitac, a ranjeni je svećenik ustao i zakoračio nekoliko koraka prije nego što ga je drugi metak oborio u naručje njegove sestre Maríje, koja je glasno zakliktala: »Hrabro, oče Toribio! Milosrdni Kriste, primi njegovu dušu! Živio Krist Kralj!« Vojnici su njegovo tijelo svukli, izvrgli ruglu i bacili pokraj puta.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Toribija vjernici su pobožno sačuvali i pokopali, a njegovo je svetište u Santa Ana de Guadalupe postalo jedno od najposjećenijih u Meksiku. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 22. studenoga 1992., a svetim 21. svibnja 2000. na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 25. veljače, na dan njegova mučeništva, a u općem kalendaru slavi se 21. svibnja sa skupinom meksičkih mučenika. Sveti Toribio Romo González izuzetno je omiljen u narodu, a osobito ga časte iseljenici kao svoga zaštitnika.
Isti dan, 25. veljače, slave se i
- Blažena Marija Adeodata Pisani, djevica i opatica 19. stoljeće
- Blaženi Avertan iz Lucce, redovnik 14. stoljeće
- Blaženi Dominik Lentini, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Sebastijan od Prikazanja Aparicio, redovnik 16. stoljeće
- Sveta Aldetruda od Maubeugea, opatica 7. stoljeće
- Sveta Walburga, opatica 8. stoljeće
- Sveti Alojzije Versiglia, biskup, i Kalikst Caravario, prezbiter, mučenici 20. stoljeće
- Sveti Cezarije Nazijanski, liječnik 4. stoljeće
- Sveti Gerland od Agrigenta, biskup 11. stoljeće
- Sveti Lovro Bai Xiaoman, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Nestor Magidski, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Robert iz Arbrissela, prezbiter 12. stoljeće