Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi David Okelo i Gildo Irwa

BLAŽENICI · VJEROUČITELJI I MUČENICI

Blaženi David Okelo i Gildo Irwa

Spomendan
18. rujna
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1918.

Život

Blaženi David Okelo i blaženi Gildo Irwa rođeni su početkom dvadesetoga stoljeća u sjevernoj Ugandi, kao pripadnici naroda Acoli. David se rodio oko 1901. godine u selu Ogom-Payira, u obitelji Lodija i Amone. Kada su 1915. godine misionari kombonijanci stigli u Kitgum, David je s otvorenim srcem prihvatio evanđelje te je kršten 1916. godine po rukama oca Cesarea Gambaretta, uzevši ime Daudi (David). Gildo Irwa rodio se malo kasnije te je također primio krštenje u istoj misiji, postavši Davidov nerazdvojni prijatelj i suradnik.

Kada je kateheta u zabačenom selu Paimol umro od gladi, sedamnaestogodišnji David dragovoljno se ponudio poći na njegovo mjesto, a mlađi Gildo ponudio se za njegova pomoćnika. Otac Cesare ih je upozoravao na veliku udaljenost i opasnosti koje su vrebale od razbojnika, lovaca na robove i krijumčara, no mladići su odlučno odgovorili: »Ne bojimo se umrijeti. I Isus je umro za nas!« Krajem 1917. godine stigli su u Paimol i započeli svoj katehetski rad.

Svakoga jutra David je udarcima o bubanj pozivao narod na jutarnju molitvu i krunicu. Poučavao je djecu i odrasle u temeljnim istinama kršćanske vjere kroz pjesmu i ponavljanje, a tijekom dana obilazio je katekumene po okolnim pašnjacima i poljima. Navečer je ponovno okupljao zajednicu na molitvu i pjesmu Gospi. Bio je blag, miroljubiv i omiljen među ljudima, kloneći se svih političkih razdora.

U listopadu 1918. godine u tom su području izbili nemiri potaknuti nezadovoljstvom kolonijalnom upravom. Protivnici kršćanstva odlučili su iskoristiti metež kako bi iskorijenili vjeru iz Paimola. U rano jutro 18. listopada 1918. godine petorica naoružanih ljudi upala su u njihovu kolibu tražeći od njih da smjesta prestanu s poučavanjem katekizma i napuste vjeru. Kada su David i Gildo to neustrašivo odbili, napadači su Davida izvukli van, oborili ga na zemlju i proboli kopljima. Odmah potom na isti su način kopljima usmrtili i mladoga Gilda. Obojica su radosno položila svoje mlade živote za Krista, posvjedočivši snagu evanđelja u svojoj domovini.

Štovanje i zaštitništvo

Davida Okela i Gilda Irwu blaženima je proglasio papa Ivan Pavao II. 20. listopada 2002. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njihov se spomen u Rimskom martirologiju slavi 18. rujna, a časte se i 3. lipnja zajedno s ostalim ugandskim mučenicima. Mjesto njihova stradanja u Paimolu prozvano je »Wi-Polo«, što na jeziku naroda Acoli znači »Na nebesima«, te je postalo važno hodočasničko svetište kamo se svake godine okupljaju deseci tisuća vjernika. Njihove relikvije počivaju u crkvi misije u Kitgumu podno oltara Presvetoga Srca Isusova. Prikazuju se kao mladi afrički kateheti s katekizmom, krunicom i mučeničkim kopljem u ruci.

Isti dan, 18. rujna, slave se i