Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Aleksij Zaryckyj

BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK

Blaženi Aleksij Zaryckyj

Spomendan
30. listopada
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1963.

Život

Blaženi Aleksij Vasiljovič Zaryckyj rođen je 17. listopada 1912. u selu Bilče u Lavovskoj oblasti u Ukrajini, u pobožnoj katoličkoj obitelji. Nakon gimnazije u Striju, 1931. ušao je u bogoslovno sjemenište u Lavovu. Za svećenika Ukrajinske grkokatoličke Crkve zaredio ga je metropolit Andrej Šeptycki 1936. godine. Djelovao je revno kao župnik u više sela, osobito u Strutynu, brinući se za siromašne seljake, otvarajući vrtiće i potičući vjernike na redovitu ispovijed i svakodnevno primanje svete pričesti.

Kada je sovjetska vlast nakon Drugoga svjetskog rata nasilno ukinula Grkokatoličku Crkvu i tražila prijelaz u pravoslavlje pod nadzorom režima, Aleksij je to odlučno odbio. Uhićen je 1948. i osuđen na deset godina prisilnoga rada u sibirskim logorima Tajšetlaga, Mordovije i Omska. Oslobođen je potkraj 1954., ali mu je bio zabranjen povratak u Ukrajinu. Odabrao je progonstvo u Karagandi u Kazahstanu. Nakon službene rehabilitacije 1957., metropolit Josip Slipyj imenovao ga je tajnim apostolskim administratorom za Kazahstan i Sibir. Bez stalnoga prebivališta i u stalnoj opasnosti od uhićenja, otac Aleksij prešao je tisuće kilometara služeći u tajnosti božansku liturgiju za Ukrajince, Ruse, Nijemce i Poljake, dijeleći sakramente u istočnom i zapadnom obredu. Ponovno je uhićen u svibnju 1962. pod optužbom za skitnju te osuđen na dvije godine teškoga logora u Dolinki pokraj Karagande (Karlag). Ondje je, iscrpljen glađu, teškim radom i batinama, preminuo kao mučenik za vjeru 30. listopada 1963. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Nakon što je prvotno bio pokopan u logorskom groblju u Dolinki, brigom vjernika i rodbine njegovi su posmrtni ostaci dvaput prenošeni te danas počivaju na groblju u mjestu Rjasne-Ruske u Ukrajini. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim i mučenikom 27. lipnja 2001. u Lavovu tijekom liturgije bizantskoga obreda. Spomendan mu se slavi 30. listopada. U Karagandi je njemu u čast posvećena i katolička crkva. Prikazuje se u svećeničkom ruhu bizantskoga obreda s križem u ruci.

Isti dan, 30. listopada, slave se i