Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Filip Smaldone

Blaženi Filip Smaldone
Klikni za povećanje
×
Blaženi Filip Smaldone
Blaženi Filip Smaldone. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Filip Smaldone

Spomendan
4. lipnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1923.

Život

Sveti Filip Smaldone rodio se 27. srpnja 1848. godine u Napulju u Italiji, kao prvo od sedmero djece u imućnoj obitelji Antonija i Marije Concette De Luca. Odrastao je u burnom vremenu političkih previranja i pada Napuljskoga kraljevstva, kada je Crkva bila izložena mnogim pritiscima, a siromašni prepušteni zaboravu. Pod utjecajem pučkoga katekizma svetoga Alfonsa Marije de Liguorija, rano je osjetio poziv na svećeništvo.

Već kao bogoslov posvetio se brizi za gluhonijeme osobe, koje su u to doba bile posve zapostavljene, lišene osnovnoga obrazovanja i vjerske poduke. Zbog nesebičnoga rada među potrebitima njegovi su redoviti studiji ponekad trpjeli, zbog čega je naišao na nerazumijevanje dijecezanskih vlasti. Prijateljski ga je primio nadbiskup Rossana Pietro Cilento, koji ga je 23. rujna 1871. godine zaredio za svećenika. Godine 1876. vratio se u Napulj te se posve posvetio služenju bolesnima i gluhonijemima pod vodstvom don Lorenza Apicelle.

Kada je 1884. godine u Napulju izbila strašna epidemija kolere, otac Filip je danonoćno posluživao oboljele sve dok se i sam nije smrtno zarazio. Njegovo je stanje bilo toliko beznadno da su novine već objavile njegovu osmrtnicu i slavljene su mise zadušnice. No po zagovoru Gospe Pompejske don Filip je čudesno ozdravio.

Nakon oporavka, 25. ožujka 1885. godine uputio se u Lecce u Apuliji, gdje je otvorio prvi zavod za odgoj i obrazovanje gluhonijemih. Ondje je okupio skupinu pobožnih žena te utemeljio Kongregaciju sestara salezijanki Presvetih Srdaca. Družba je imala poslanje pružati ljudski i kršćanski odgoj gluhim, slijepim i napuštenim djevojčicama, kako bi ih osposobila za samostalan život i otvorila im put vjere. Don Filip je ubrzo otvorio nove kuće u Bariju, Rimu i drugim gradovima. Utemeljio je i Euharistijsku ligu svećenika klanjalaca i klanjateljica, crpeći svu snagu za karitativni rad iz euharistije.

Zbog svojih zasluga imenovan je kanonikom katedrale u Lecceu. Obolio je od teškoga dijabetesa te je, podnoseći bolesti u savršenoj odanosti Bogu, preminuo u Lecceu 4. lipnja 1923. godine.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju Crkva je priznala čudesno ozdravljenje dječaka Ruggera Castriote iz Manfredonije, rođenoga 1930. godine. U travnju 1937. godine dječak je primljen u bolnicu u Bariju u kritičnom stanju zbog teškoga ulcerom gangrenoznog stomatitisa koji mu je razarao tkivo i prijetio smrću. Nakon što su sestre i obitelj započele molitve don Filipu Smaldoneu, dječak je iznenada i potpuno ozdravio, što su liječnici proglasili znanstveno neobjašnjivim.

Za njegovu kanonizaciju potvrđeno je čudo ozdravljenja sestre Grazie Urbano iz njegove redovničke družbe. U ožujku 1999. godine sestra Grazia teško je oboljela od teškoga zatajenja srca s kroničnim bronhitisom i sumnjivim tumorom, a liječnici su njezin slučaj proglasili beznadnim. Nakon molitvi upućenih blaženom utemeljitelju, sestra je u trenu i trajno ozdravila, bez primjene ikakve odgovarajuće medicinske terapije.

Štovanje i zaštitništvo

Filipa Smaldonea blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 12. svibnja 1996. godine, a svetim papa Benedikt XVI. 15. listopada 2006. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 4. lipnja, na dan njegova rođenja za nebo. Njegovo tijelo počiva u kapeli kuće matice sestara salezijanki u Lecceu. Prikazuje se u svećeničkom ruhu, s križem ili krunicom, okružen gluhonijemom i slijepom djecom koju blagoslivlja.

Isti dan, 4. lipnja, slave se i