BLAŽENIK · BISKUP
Blaženi Juraj Matulaitis
- Spomendan
- 27. siječnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1927.
Život
Blaženi Juraj Matulaitis, u Poljskoj poznat i kao Jerzy Matulewicz, rođen je 13. travnja 1871. godine u selu Lūginė pokraj Marijampolė u Litvi, tada pod vlašću Ruskoga Carstva. Bio je najmlađi od osmero djece u siromašnoj seljačkoj obitelji Andriusa i Uršule. Rano je ostao siroče bez oca i majke, pa je brigu o njemu preuzeo ujak. U mladosti je obolio od tuberkuloze kostiju, koja mu je zahvatila desnu ruku i nogu, ostavivši ga djelomično hromim za cijeli život.
Nakon školovanja u Marijampolė, Kielceu i Varšavi, stupio je na Carsku duhovnu akademiju u Sankt Peterburgu, gdje se istaknuo dubokom teološkom naobrazbom i poznavanjem jezika. Za svećenika je zaređen 20. studenoga 1898. godine. Zbog iznimnih sposobnosti poslan je na Sveučilište u Fribourgu u Švicarskoj, gdje je 1903. godine stekao doktorat iz dogmatske teologije. Nakon povratka predavao je u sjemeništu u Kielceu i na akademiji u Sankt Peterburgu.
U to je vrijeme drevna redovnička zajednica Marijinih bezgrješnih klerika (marijanaca) bila pred potpunim izumiranjem zbog zabrana carističkih ruskih vlasti. Otac Juraj osjetio je nadahnuće da potajno obnovi taj red. Uz odobrenje pape Pija X., 1909. godine potajno je položio redovničke zavjete, a 1911. godine izabran je za vrhovnoga poglavara marijanaca. Napustio je profesorsku službu i sav se posvetio tajnoj obnovi družbe, otvarajući nove kuće u Švicarskoj, Poljskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1918. utemeljio je i žensku družbu Sestara Bezgrješnoga Začeća, a 1924. godine Služavke Isusa u Euharistiji.
Dana 23. listopada 1918. godine papa Benedikt XV. imenovao ga je biskupom Vilniusa, a posvećen je 8. prosinca iste godine. Biskupija se nalazila u središtu teških ratnih sukoba, političkih napetosti i previranja između Poljaka, Litavaca i boljševika. Biskup Matulaitis bio je neumorni graditelj mira i ljubavi, nepristran prema političkim razdorima, posvećen jedino siromasima i naviještanju evanđelja. Njegovo geslo bilo je: »Pobijedi zlo dobrom« (Rim 12,21Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.). Zbog silnih pritisaka i želje da se posveti radu u svojoj redovničkoj zajednici, 1925. godine odrekao se biskupske stolice u Vilniusu.
Papa Pio XI. imenovao ga je naslovnim nadbiskupom i apostolskim vizitatorom u Litvi. Nadbiskup Matulaitis uspješno je pripremio sklapanje konkordata između Svete Stolice i Litve te uredio novu crkvenu pokrajinu s metropolijom u Kaunasu. Iscrpljen teškim radom, obolio je od akutne upale slijepoga crijeva te je preminuo u bolnici u Kaunasu 27. siječnja 1927. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Jurja Matulaitisa blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 28. lipnja 1987. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu, nazvavši ga »čovjekom po Božjem srcu«. Njegov liturgijski spomendan slavi se 27. siječnja, na dan njegova preminuća. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 1934. godine u crkvu svetoga Mihaela Arkanđela u Marijampolė u Litvi, gdje počivaju u posebnoj kapeli. U ikonografiji se prikazuje u biskupskom ruhu, s križem i knjigom pravila marijanaca, blaga i svetačkoga pogleda.
Isti dan, 27. siječnja, slave se i
- Blažena Rozalija du Verdier de la Sorinière, djevica i mučenica 18. stoljeće
- Blaženi Manfred Settala, prezbiter i pustinjak 13. stoljeće
- Sveta Anđela Merici, djevica 16. stoljeće
- Sveta Devota, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Gilduin od Dola, đakon 11. stoljeće
- Sveti Henrik de Ossó y Cervelló, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Julijan od Le Mansa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Julijan od Sore, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Vitalijan, papa 7. stoljeće
- Blaženi Ivan od Thérouannea, biskup 12. stoljeće
- Sveti Ivan Marija Muzei, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Marije od Bodona, opat 6. stoljeće
- Sveti Teodorik od Orléansa, biskup 11. stoljeće