Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Klement Šeptyckyj

Blaženi Klement Šeptyckyj
Klikni za povećanje
×
Blaženi Klement Šeptyckyj
Blaženi Klement Šeptyckyj. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK

Blaženi Klement Šeptyckyj

Spomendan
1. svibnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1951.

Život

Blaženi Klement Šeptyckyj, krsnim imenom Kazimir Marija, rođen je 17. studenoga 1869. u selu Prylbyči blizu Lavova u staroj plemićkoj obitelji, kao mlađi brat budućeg lavovskog metropolita Andreja Šeptyckog. Nakon početnog školovanja u obiteljskom domu i Krakovu, studirao je u Münchenu i Parizu, a 1892. godine stekao je doktorat iz prava na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu. Vratio se kući kako bi upravljao obiteljskim imanjem i brinuo se za ostarjele roditelje. Godine 1900. izabran je za zastupnika u austrijskom parlamentu u Beču, ali je 1907. napustio politički život kako bi se posvetio vjeri i molitvi.

Odlučivši potpuno služiti Bogu u redovničkom staležu, ušao je 1911. godine u benediktinsku opatiju Beuron u Njemačkoj. Nakon godinu dana odlučio je slijediti primjer svoga brata Andreja, vratio se Ukrajinskoj grkokatoličkoj Crkvi svojih predaka i 1912. ušao u studitski samostan u Kamenici pokraj Čelinca u Bosni. Ondje je uzeo redovničko ime Klement po svetom papi i mučeniku Klementu Rimskom. Od 1913. studirao je teologiju u Innsbrucku, a 28. kolovoza 1915. križevački vladika Dionizije Njaradi zaredio ga je za svećenika. Svečane zavjete položio je 1917. godine, a 1919. vratio se u Ukrajinu.

Godine 1926. imenovan je igumanom studitske lavre u Univu. Sastavio je pravila za studitske monahe i mudro upravljao zajednicom u duhu drevnog istočnog monaštva, molitve i rada. Godine 1937. došao je u Lavov pomagati bolesnom bratu Andreju, koji ga je 1939. imenovao apostolskim egzarhom za Rusiju i Sibir. Kada su sovjetske vlasti okupirale taj kraj, ubile su njegova brata Leona i njegovu obitelj. Tijekom njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu, od 1941. do 1944. godine, otac Klement je s bratom Andrejem i monasima u samostanu u Univu skrivao i spašavao progonjene Židove, osobito židovsku djecu, izlažući vlastiti život smrtnoj opasnosti iz kršćanske ljubavi prema bližnjemu.

Nakon smrti metropolita Andreja 1944. godine, njegov nasljednik Josip Slipyj imenovao je Klementa arhimandritom svih studitskih monaha. Kada je sovjetski komunistički režim 1945. uhitio sve grkokatoličke biskupe s ciljem nasilnog pripajanja Crkve Moskovskom patrijarhatu, arhimandrit Klement ostao je jedan od rijetkih slobodnih crkvenih poglavara te je neumorno hrabrio svećenike i monahe na vjernost Rimokatoličkoj Crkvi. Sovjetska tajna policija uhitila ga je 5. lipnja 1947. u njegovoj samostanskoj ćeliji za vrijeme večernje molitve. U zatvorima u Lavovu i Kijevu odlučno je odbio odreći se katoličke vjere i jedinstva s papom, zbog čega je osuđen na osam godina prisilnog rada. U teškom zatvoru u Vladimiru u Rusiji zadržao je vedrinu i dobrotu; zatvorenici su ga uspoređivali sa svetim Nikolom jer je i ono malo hrane što bi dobio, poput nekoliko jabuka, dijelio bolesnim supatnicima. Iscrpljen patnjama, preminuo je u zatvoru u Vladimiru 1. svibnja 1951. i pokopan u zajedničku grobnicu.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 27. lipnja 2001. u Lavovu zajedno s ostalim ukrajinskim mučenicima. Njegov se spomendan slavi 1. svibnja, a u rodnom mjestu Prylbyči podignut je spomenik njemu i bratu Andreju.

Isti dan, 1. svibnja, slave se i