Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Andrija Hijacint Longhin

Blaženi Andrija Hijacint Longhin
Klikni za povećanje
×
Blaženi Andrija Hijacint Longhin
Blaženi Andrija Hijacint Longhin. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Andrija Hijacint Longhin

Spomendan
26. lipnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1936.

Život

Blaženi Andrija Hijacint Longhin, krsnim imenom Giacinto Bonaventura, rođen je 22. studenoga 1863. u mjestu Fiumicello di Campodarsego pokraj Padove u Italiji, kao jedino dijete u siromašnoj težačkoj obitelji napoličara Mattea Longhina i Giuditte rođene Marin. Djetinjstvo je proveo u teškom radu na zemlji pomažući roditeljima. Kada je osjetio poziv za svećeništvo, otac se tome isprva protivio jer je ostajao sam na teškim seoskim poslovima, no mladić je ustrajao. Dana 27. kolovoza 1879. obukao je habit u novicijatu Reda manje braće kapucina u Bassano del Grappi, uzevši redovničko ime fra Andrija iz Campodarsega. Svečane vječne zavjete položio je 4. listopada 1883., a za svećenika je zaređen 19. lipnja 1886. u Mlecima. Bio je cijenjeni profesor u Udinama, ravnatelj bogoslovnih studija u Mlecima, a 1902. izabran je za provincijala venecijanskih kapucina. U Mlecima je postao blizak prijatelj tadašnjega patrijarha kardinala Giuseppea Sarta, koji ga je često pozivao da propovijeda puku.

Kada je kardinal Sarto 1903. izabran za papu Pija X., već sljedeće godine imenovao je svoga staroga prijatelja fra Andriju biskupom Trevisa. Za biskupa ga je u Rimu 17. travnja 1904. posvetio kardinal Merry del Val. Biskup Longhin nije želio nikakvo geslo na svom biskupskom grbu, nego samo franjevački znak prekriženih ruku na križu i cvijet zumbula. U svojoj prostranoj biskupiji proveo je tri temeljita pastoralna pohoda, obilazeći svaku župu kako bi se susreo s vjernicima i svećenicima. Obnovio je duhovnu i intelektualnu formaciju u sjemeništu, organizirao duhovne vježbe za kler i promicao svetost života. Bio je i bliski duhovni prijatelj svetoga Leopolda Mandića. Hrabro je ustajao u obranu prava radnika i seljaka, nazivajući njihovo iskorištavanje teškim grijehom i braneći njihovo pravo na udruživanje u kršćanske sindikate.

Tijekom Prvoga svjetskoga rata, kada se Treviso našao na samoj crti bojišnice nakon proboja kod Kobarida, biskup Longhin odbio je napustiti grad i ostao je sa svojim stadom. Zbog svoga odbijanja da podrži ratnohuškačku propagandu i zbog zalaganja za mir, bio je od vojnih vlasti lažno optužen za defetizam i kratkotrajno pritvoren. Unatoč tomu, neumorno je organizirao pomoć za tisuće prognanika, ranjenika, siročadi i gladnih, za što je poslije rata odlikovan Ratnim križem za zasluge. Papa Pio XI. povjerio mu je osjetljive službe apostolskoga administratora u Padovi i Udinama radi smirivanja napetosti, a 1928. dodijelio mu je osobni naslov nadbiskupa. U vrijeme uspona fašizma odlučno se suprotstavio nasilju i pozivao katolike na put evanđeoskoga nenasilja i jedinstva. Posljednjih godina života patio je od teške arterioskleroze; u listopadu 1935. tijekom jedne svete mise izgubio je vid. Sve je patnje podnosio u herojskom miru, preminuvši u Trevisu 26. lipnja 1936. godine.

Čuda

Za beatifikaciju biskupa Longhina Crkva je priznala čudesno ozdravljenje mladoga Dina Perina iz 1964. godine. Mladić je bio u terminalnom stanju uslijed teške, akutne gnojne upale potrbušnice i sepse, te su ga liječnici proglasili beznadnim. Nakon što su se članovi obitelji i vjernici u usrdnoj molitvi obratili zagovoru časnoga biskupa Andrije Longhina, bolesnik je u trenu i potpuno ozdravio bez ikakva medicinskoga objašnjenja.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci blaženoga Andrije Hijacinta Longhina počivaju u katedrali u Trevisu. Prilikom kanonskoga pregleda 1984. godine njegovo je tijelo pronađeno u velikoj mjeri očuvano. Papa Ivan Pavao II. priznao je njegove herojske kreposti 1998., a svečano ga je proglasio blaženim 20. listopada 2002. na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njegov liturgijski spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi i kapucinskom redu slavi se 26. lipnja, na dan njegova ulaska u vječnost.

Isti dan, 26. lipnja, slave se i