SVETICA · DJEVICA
Sveta Marija Josipa od Srca Isusova Sancho de Guerra
- Spomendan
- 20. ožujka
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1912.
Život
Sveta Marija Josipa od Srca Isusova Sancho de Guerra rođena je 7. rujna 1842. godine u gradu Vitoriji u pokrajini Baskiji u Španjolskoj, kao najstarija kći u pobožnoj obitelji Bernabéa Sancha i Petre de Guerra. Krštena je sljedećega dana, a sakrament potvrde primila je u kolovozu 1844. godine. Kada joj je bilo samo sedam godina, preminuo joj je otac, pa je majka preuzela potpunu brigu o njezinu kršćanskom odgoju, poslavši je kasnije rođacima u Madrid radi daljnjega obrazovanja.
U osamnaestoj godini vratila se u rodnu Vitoriju i povjerila majci svoju čvrstu odluku: »Rođena sam s redovničkim pozivom«. Stupila je u Institut služavki Marijinih, poslužiteljica bolesnika, no kako se približavao dan polaganja doživotnih zavjeta, u njezinoj su se duši javile ozbiljne sumnje glede pravoga smjera njezina zvanja. Razgovarajući s iskusnim duhovnicima, spoznala je da je Bog poziva na utemeljenje nove redovničke obitelji koja će pružati cjelovitu njegu bolesnima u bolnicama i domovima, s posebnim naglaskom na trajno klanjanje Presvetom Sakramentu.
Godine 1871. u Bilbau je utemeljila novu redovničku kongregaciju pod imenom Služavke Isusove od Milosrđa, uzevši redovničko ime Marija Josipa od Srca Isusova. Kao prva vrhovna glavarica družbe, majka Marija Josipa posvetila je život brizi za bolesnike, starce, napuštenu djecu i siromahe. Njezina je duhovnost bila duboko ukorijenjena u riječima Gospodinovim: »Obilazio sam bolesne... što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste« (Mt 25,36.40gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'”). Svojim je sestrama neprestano ponavljala da u svakom patniku moraju gledati i posluživati samoga Raspetoga Krista.
Pod njezinim mudrim i odlučnim vodstvom družba je doživjela procvat, otvorivši više od četrdeset novih kuća i bolnica diljem Španjolske, a kasnije se proširila na europski i južnoamerički kontinent. Majka Marija Josipa bila je iznimno stroga prema samoj sebi u pokori i postu, ali neiscrpno blaga i majčinski suosjećajna prema bolesnicima i sestrama. Posljednje je godine provela trpeći teške tjelesne bolesti, prikazujući svoje patnje za spasenje duša. Preminula je sveto u Bilbau 20. ožujka 1912. godine u sedamdesetoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Mariju Josipu od Srca Isusova Sancho de Guerra blaženom je proglasio papa Ivan Pavao II. 27. rujna 1992. godine, a svetom isti papa 1. listopada 2000. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njezin liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 20. ožujka, na dan njezina rođenja za nebo. Njezine relikvije prenesene su 1926. godine u kapelu kuće matice Služavki Isusovih u Bilbau, gdje se s poštovanjem časte. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom habitu s križem u ruci, okružena bolesnicima u posteljama kojima pruža okrepu i lijek.
Isti dan, 20. ožujka, slave se i
- Blaženi Ambrozije Sansedoni, prezbiter 13. stoljeće
- Blaženi Josip Bilczewski, biskup 20. stoljeće
- Blaženi Krstitelj Spagnoli (Mantuan), prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Arhip, apostolski suborac 1. stoljeće
- Sveti Cuthbert od Lindisfarnea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Ivan Nepomuk, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Sveti Martin od Brage, biskup 6. stoljeće
- Sveti Niceta od Apolonije, biskup 9. stoljeće
- Sveti Vulfran od Sensa, biskup 8. stoljeće
- Blažena Ivana Véron, djevica i mučenica 18. stoljeće
- Blaženi Franjo od Isusa Marije Josipa Palau y Quer, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Hipolit Galantini, laik 17. stoljeće
- Sveti dvadeset monaha samostana Svetog Sabe, mučenici 8. stoljeće
- Sveti Pavao, Ćiril i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Urbicij od Metza, biskup 5. stoljeće