Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Stanislav Kubista

BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK

Blaženi Stanislav Kubista

Spomendan
26. travnja
Razdoblje
20. stoljeće

Život

Blaženi Stanislav Kubista rođen je 27. rujna 1898. godine u Kostuchni pokraj Mikołówa u Šleskoj, u pobožnoj obitelji lugara Stanisława i Franciszke rođene Czempska, kao peti od devetero djece. U obitelji je rano razvio ljubav prema Bogu, a kao ministrant u župnoj crkvi susreo se s misionarima Družbe Božje Riječi koji su rasplamsali njegov misionarski žar. Školovao se u Kostuchni i u malom sjemeništu verbita u Nysi. Tijekom Prvoga svjetskog rata bio je unovačen i poslan na francusko bojište kao radijski i telegrafski operater. Nakon završetka rata i otpusta iz vojske 1919. godine stupio je u novicijat Družbe Božje Riječi u Mödlingu pokraj Beča. Za svećenika je zaređen 26. svibnja 1927. godine.

Nakon ređenja imenovan je zamjenikom rektora i ekonomom u sjemeništu u Górnoj Grupi na sjeveru Poljske. Bio je iznimno nadaren pisac na poljskom i njemačkom jeziku, autor više kazališnih igara i neumoran urednik misionarskih časopisa, posvećen duhovnom i materijalnom napretku zajednice. Nakon nacističke invazije na Poljsku u rujnu 1939. godine, samostan u Górnoj Grupi pretvoren je u zatočenički logor za svećenike. Dana 9. travnja 1940. godine otac Stanislav deportiran je u koncentracijski logor Sachsenhausen u Njemačkoj.

Na putu prema logoru teško se prehladio, što je prešlo u jaku upalu pluća i crijevnu bolest, no unatoč tome bio je podvrgnut teškim batinama, gladi i poniženjima. Dana 26. travnja 1940. godine nacistički časnik ušao je u njegovu baraku i, proglasivši ga nesposobnim za rad, cinično mu dobacio da više nema za što živjeti. Krvnik mu je potom jednom nogom stao na prsa, a drugom mu svom težinom pritisnuo grlo dok mu nije slomio ključnu kost i ugušio ga. Otac Stanislav predao je svoj duh Bogu u teškim mukama i pokopan je u neoznačenoj zajedničkoj grobnici. Zajedno s njim u martirologiju se spominje i blaženi Vladislav Goral, pomoćni biskup lublinski, koji je u istom logoru branio dostojanstvo čovjeka i vjere te umro od bolesti u okovima. Otac Stanislav posvjedočio je riječi Pisma: »Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života« (Otk 2,10Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.”).

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, među 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskog rata. Njegov liturgijski spomendan slavi se 26. travnja, na dan njegova mučeništva, kao i 12. lipnja u zajedničkom slavlju skupine poljskih mučenika. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom ruhu ili logoraškoj odjeći s palmom pobjede i perom pisca.

Isti dan, 26. travnja, slave se i