SVETAC · REDOVNIK
Sveti Albert Adam Chmielowski
- Spomendan
- 25. prosinca
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1916.
Među najštovanijima: Najštovaniji na poljskom području
Život
Sveti Albert Adam Chmielowski (brat Albert), kršten kao Adam Hilary Bernard Chmielowski, rođen je 20. kolovoza 1845. u mjestu Igołomia pokraj Krakova, kao najstarije dijete u plemićkoj obitelji Wojciecha Chmielowskoga i Józefe Borzysławske. Rano je ostao siroče bez oca u osmoj godini, a deset godina kasnije preminula mu je i majka, pa je brigu o djeci preuzela teta Petronela. Tijekom studija na Poljoprivrednom institutu u Puławyju priključio se siječanjskom ustanku poljskoga naroda protiv ruske carske vlasti 1863. godine. U teškoj bitki kod Mełchówa eksplozija granate usmrtila mu je konja i teško mu razmrskała lijevu nogu. Zarobljen od ruskih vojnika, podvrgnut je amputaciji noge u šumskoj kolibi na živo, bez ikakva narkotika, a strahovite bolove podnosio je herojski, prikazujući ih Bogu za slobodu svoje domovine. Uz pomoć prijatelja uspio je pobjeći skriven u lijesu te je morao napustiti Poljsku.
U Parizu i Gentu studirao je inženjerstvo, no ubrzo je otkrio svoj izniman dar za slikarstvo te je upisao Likovnu akademiju u Münchenu. Postao je jedan od najistaknutijih poljskih slikara svoga doba, cijenjen u umjetničkim krugovima, no u njegovoj se duši javljao sve dublji nemir i potraga za višim smislom života. Njegovo najpoznatije remek-djelo, slika »Ecce Homo« (Evo Čovjeka), koja prikazuje izranjenoga i trnjem okrunjenoga Krista, označila je prekretnicu u njegovu duhovnom hodu. Godine 1880. stupio je u novicijat isusovaca u Staroj Wieśi, no ondje je prošao kroz tešku krizu i tjeskobu, zbog čega je morao napustiti red. Nakon duhovnoga oporavka u krugu obitelji, otkrio je Pravilo i duh svetoga Franje Asiškoga, shvativši da je njegov poziv služiti Kristu u potpunom siromaštvu.
Vrativši se u Krakov, bio je duboko potresen prizorom javnih gradskih skloništa i grijališta, gdje su u neljudskim uvjetima boravili najbjedniji beskućnici, prosjaci i skitnice. Donio je radikalnu odluku: postati siromah među siromasima kako bi ih podigao k Bogu. Dana 25. kolovoza 1887. obukao je sivi franjevački habit i uzeo ime brat Albert. Godine 1888. položio je zavjete trećoredca pred kardinalom Albinom Dunajewskim i utemeljio Družbu braće Trećega reda svetoga Franje, slugu siromaha (albertinci), a 15. siječnja 1891. uz pomoć sestre Bernardine Jabłońske osnovao je i žensku granu, Sestre albertinke. Brat Albert je preuzeo upravu gradskih prenoćišta, otvorio pučke kuhinje, sirotišta i skloništa za neizlječive bolesnike diljem Poljske. Sam je s drvenom protezom hodao ulicama i s malim zvoncem prosio hranu za svoje siromahe. Govorio je: »Treba biti dobar kao kruh koji stoji na stolu, da svatko tko je gladan može od njega odlomiti komad i nahraniti se«. Preminuo je od raka želuca na sam Božić, 25. prosinca 1916. u krakovskom skloništu za beskućnike, okružen svojim siromasima.
Čuda
Herojska ljubav i svetost brata Alberta privlačile su ljude još za njegova života, a nakon smrti vjerni puk je po njegovu zagovoru zadobivao brojne uslišane molitve. U postupku kanonizacije ispitano je i priznato čudesno ozdravljenje koje se dogodilo po njegovu nebeskom posredovanju, a koje je liječničko povjerenstvo u Rimu ocijenilo medicinski nerazumljivim, čime je potvrđena njegova nebeska proslava.
Štovanje i zaštitništvo
Posmrtni ostaci svetoga Alberta Chmielowskoga počivaju u svetištu »Ecce Homo« u Krakovu, pod upravom sestara albertinki. Papa Ivan Pavao II., koji je još kao mladi svećenik napisao dramu »Brat našega Boga« nadahnut njegovim životom, proglasio ga je blaženim 22. lipnja 1983. u Krakovu, a svetim 12. studenoga 1989. u Rimu. U općem Rimskom martirologiju spominje se 25. prosinca, dok se njegov liturgijski spomendan u Poljskoj slavi 17. lipnja kako ne bi zasjenio svetkovinu Božića. Prikazuje se u sivom habitu s pojasom, s drvenim štapom i komadom kruha u ruci ili uz sliku »Ecce Homo«, okružen beskućnicima.
Isti dan, 25. prosinca, slave se i
- Blažena Marija od Apostola von Wüllenweber, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Bentivoglio de Bonis, prezbiter 13. stoljeće
- Blaženi Mihael Nakashima, redovnik i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Petar Časni, opat 12. stoljeće
- Sveta Eugenija Rimska, mučenica 3. stoljeće
- Sveti Jovin i Bazilej, mučenici 3. stoljeće
- Sveta Anastazija (Stošija) Srijemska, mučenica 4. stoljeće