Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Sveti Albert Adam Chmielowski

Sveti Albert Adam Chmielowski
Klikni za povećanje
×
Sveti Albert Adam Chmielowski
Sveti Albert Adam Chmielowski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Albert Adam Chmielowski

Spomendan
25. prosinca
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1916.

Život

Sveti Albert Adam Chmielowski (brat Albert), kršten kao Adam Hilary Bernard Chmielowski, rođen je 20. kolovoza 1845. u mjestu Igołomia pokraj Krakova, kao najstarije dijete u plemićkoj obitelji Wojciecha Chmielowskoga i Józefe Borzysławske. Rano je ostao siroče bez oca u osmoj godini, a deset godina kasnije preminula mu je i majka, pa je brigu o djeci preuzela teta Petronela. Tijekom studija na Poljoprivrednom institutu u Puławyju priključio se siječanjskom ustanku poljskoga naroda protiv ruske carske vlasti 1863. godine. U teškoj bitki kod Mełchówa eksplozija granate usmrtila mu je konja i teško mu razmrskała lijevu nogu. Zarobljen od ruskih vojnika, podvrgnut je amputaciji noge u šumskoj kolibi na živo, bez ikakva narkotika, a strahovite bolove podnosio je herojski, prikazujući ih Bogu za slobodu svoje domovine. Uz pomoć prijatelja uspio je pobjeći skriven u lijesu te je morao napustiti Poljsku.

U Parizu i Gentu studirao je inženjerstvo, no ubrzo je otkrio svoj izniman dar za slikarstvo te je upisao Likovnu akademiju u Münchenu. Postao je jedan od najistaknutijih poljskih slikara svoga doba, cijenjen u umjetničkim krugovima, no u njegovoj se duši javljao sve dublji nemir i potraga za višim smislom života. Njegovo najpoznatije remek-djelo, slika »Ecce Homo« (Evo Čovjeka), koja prikazuje izranjenoga i trnjem okrunjenoga Krista, označila je prekretnicu u njegovu duhovnom hodu. Godine 1880. stupio je u novicijat isusovaca u Staroj Wieśi, no ondje je prošao kroz tešku krizu i tjeskobu, zbog čega je morao napustiti red. Nakon duhovnoga oporavka u krugu obitelji, otkrio je Pravilo i duh svetoga Franje Asiškoga, shvativši da je njegov poziv služiti Kristu u potpunom siromaštvu.

Vrativši se u Krakov, bio je duboko potresen prizorom javnih gradskih skloništa i grijališta, gdje su u neljudskim uvjetima boravili najbjedniji beskućnici, prosjaci i skitnice. Donio je radikalnu odluku: postati siromah među siromasima kako bi ih podigao k Bogu. Dana 25. kolovoza 1887. obukao je sivi franjevački habit i uzeo ime brat Albert. Godine 1888. položio je zavjete trećoredca pred kardinalom Albinom Dunajewskim i utemeljio Družbu braće Trećega reda svetoga Franje, slugu siromaha (albertinci), a 15. siječnja 1891. uz pomoć sestre Bernardine Jabłońske osnovao je i žensku granu, Sestre albertinke. Brat Albert je preuzeo upravu gradskih prenoćišta, otvorio pučke kuhinje, sirotišta i skloništa za neizlječive bolesnike diljem Poljske. Sam je s drvenom protezom hodao ulicama i s malim zvoncem prosio hranu za svoje siromahe. Govorio je: »Treba biti dobar kao kruh koji stoji na stolu, da svatko tko je gladan može od njega odlomiti komad i nahraniti se«. Preminuo je od raka želuca na sam Božić, 25. prosinca 1916. u krakovskom skloništu za beskućnike, okružen svojim siromasima.

Čuda

Herojska ljubav i svetost brata Alberta privlačile su ljude još za njegova života, a nakon smrti vjerni puk je po njegovu zagovoru zadobivao brojne uslišane molitve. U postupku kanonizacije ispitano je i priznato čudesno ozdravljenje koje se dogodilo po njegovu nebeskom posredovanju, a koje je liječničko povjerenstvo u Rimu ocijenilo medicinski nerazumljivim, čime je potvrđena njegova nebeska proslava.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci svetoga Alberta Chmielowskoga počivaju u svetištu »Ecce Homo« u Krakovu, pod upravom sestara albertinki. Papa Ivan Pavao II., koji je još kao mladi svećenik napisao dramu »Brat našega Boga« nadahnut njegovim životom, proglasio ga je blaženim 22. lipnja 1983. u Krakovu, a svetim 12. studenoga 1989. u Rimu. U općem Rimskom martirologiju spominje se 25. prosinca, dok se njegov liturgijski spomendan u Poljskoj slavi 17. lipnja kako ne bi zasjenio svetkovinu Božića. Prikazuje se u sivom habitu s pojasom, s drvenim štapom i komadom kruha u ruci ili uz sliku »Ecce Homo«, okružen beskućnicima.

Isti dan, 25. prosinca, slave se i