Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Euzebija Palomino Yenes

Blažena Euzebija Palomino Yenes
Klikni za povećanje
×
Blažena Euzebija Palomino Yenes
Blažena Euzebija Palomino Yenes. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Euzebija Palomino Yenes

Spomendan
10. veljače
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1935.

Život

Blažena Euzebija Palomino Yenes rođena je 15. prosinca 1899. u mjestu Cantalpino u pokrajini Salamanca u Španjolskoj, kao treće od četvero djece u siromašnoj seoskoj obitelji nadničara Agustína Palomina i Juane rođene Yenes. Obitelj je živjela u tolikoj neimaštini da je otac zimi, kada nije bilo posla na zemlji, odlazio u okolna sela prositi kruh; mala ga je Euzebija vjerno pratila, a otac ju je putem poučavao osnovama katekizma. Prvu svetu pričest primila je u osmoj godini života, nazivajući taj trenutak svojim prvim osobnim susretom s Kristom. Zbog siromaštva je rano napustila školu kako bi radila kao sluškinja u Salamanki i pomogla prehranjivanju roditelja.

Godine 1911. počela je raditi u dječjem sirotištu, a u samostanskoj kapeli sestara Kćeri Marije Pomoćnice (salezijanki) susrela je redovnice koje su je pozvale da radi kod njih kao kuharica, čistačica i poslužiteljica. Euzebija je ponizno obavljala najteže fizičke poslove, cijepala drva i čistila učionice. Učenice i profesori ubrzo su u ovoj neukoj i skromnoj služavki prepoznali iznimnu duhovnu mudrost te su k njoj dolazili po savjet. Žarko je željela postati redovnica, no bojala se zatražiti prijem smatrajući se nedostojnom zbog svoga neznanja i siromaštva. Kada su je poglavari primili, 31. siječnja 1921. stupila je u postulat, a 5. kolovoza 1922. započela novicijat u Barceloni. Prve zavjete položila je u kolovozu 1924., a svečane vječne zavjete 1930. godine.

Poslana je u samostan u Valverde del Camino u Andaluziji, gdje je provela sav preostali život obavljajući službu kuharice i vratarice. Iako su joj se učenice isprva podrugivale zbog njezina jednostavnog i neuglednog izgleda, sestra Euzebija ih je ubrzo osvojila svojom dobrotom, pričajući im priče o svecima i svetom Ivanu Boscu. Širila je pobožnost prema pet svetih rana Isusovih, križnomu putu i marijansko ropstvo ljubavi svetoga Ljudevita Montfortskoga. Kada je početkom tridesetih godina u Španjolskoj buknuo protuvjerski val, sestra Euzebija se u skrovitosti prikazala Gospodinu kao žrtva za spas Španjolske i mir Crkve. U kolovozu 1932. oboljela je od nepoznate i teške bolesti koja joj je kočila udove i gušila dah. Proročki je najavila izbijanje krvavoga građanskog rata. Preminula je sveto u Valverde del Caminu 10. veljače 1935. godine u trideset i petoj godini života.

Čuda

Za beatifikaciju sestre Euzebije Palomino Yenes Crkva je priznala jedinstveno čudo koje je medicina proglasila znanstveno neobjašnjivim. Radilo se o izradi njezina uljanog portreta, koji je po fotografiji izradio slikar Manuel Pareño Rivera. Taj je umjetnik uslijed dječje paralize bio teški invalid bez ruku te je slikao isključivo nogom, a k tome je bio posve ravnodušan prema vjeri. Slika je naručena radi svečanoga prijenosa tijela sluge Božje, no vremena je bilo premalo. Umjetnik je cjelovito i vrhunsko umjetničko djelo izradio za nevjerojatna četiri i pol sata, uz trenutačno i fizikalno nemoguće sušenje slojeva uljanih boja na platnu, što je omogućilo dovršetak rada na vrijeme. Zbor za proglašenje svetih u Rimu priznao je ovaj izvanredni zahvat kao pravo čudo po zagovoru sestre Euzebije.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci blažene Euzebije počivaju u kapeli samostana u Valverde del Caminu kamo hodočaste brojni vjernici. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je časnom službenicom Božjom 17. prosinca 1996., a 25. travnja 2004. svečano ju je uvrstio među blaženike na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njezin se liturgijski spomendan slavi 10. veljače (u salezijanskoj obitelji 9. veljače).

Isti dan, 10. veljače, slave se i