Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveta Skolastika

Sveta Skolastika
Klikni za povećanje
×
Sveta Skolastika
Sveta Skolastika. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Skolastika

Spomendan
10. veljače
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
543.

Život

Sveta Skolastika rodila se u Nursiji u Umbriji oko 480. godine u plemićkoj rimskoj obitelji, kao sestra blizanka svetoga Benedikta, oca zapadnoga monaštva. Od najranijega djetinjstva bila je posvećena Bogu te je položila zavjet djevičanstva, odabravši Krista za svoga jedinoga zaručnika. Sa svojim svetim bratom imala je jednu misao i jedno srce u Bogu, dijeleći istu goruću čežnju za nebeskim dobrima. Kada se Benedikt nastanio na Monte Cassinu, Skolastika je pošla za njim te se nastanila u obližnjem samostanu u Piumaroli, gdje je okupila zajednicu Bogu posvećenih djevica i živjela po benediktinskom duhovnom pravilu.

Brat i sestra su se prema običaju sastajali samo jednom godišnje na posjedu koji je pripadao samostanu Monte Cassino, nedaleko od samostanskih vrata. Ondje bi proveli cijeli dan u slavljenju Boga, molitvi i svetim duhovnim razgovorima o radostima vječnoga života. Nakon njihova posljednjega susreta, Skolastika se vratila u svoju ćeliju, a samo tri dana kasnije preselila je u vječnost, početkom veljače oko 543. godine. Sveti je Benedikt u viđenju ugledao njezinu dušu kako u liku bijele golubice uzlijeće prema nebu, te je poslao braću da donesu njezino tijelo i polože ga u grobnicu koju je pripremio za sebe na Monte Cassinu, kako ni grob ne bi rastavio tijela onih čije su duše bile nerazdvojno sjedinjene u Bogu.

Čuda

Sveti Grgur Veliki u Dijalozima opisuje dirljivo čudo koje je Bog učinio po Skolastikinoj ljubavi. Prigodom njihova posljednjega susreta, kada se već spuštala noć, Benedikt se spremao vratiti u svoj samostan jer je njegovo Pravilo strogo branilo noćenje izvan samostana. Skolastika ga je molila: Molim te, ne ostavljaj me ove noći, kako bismo sve do jutra razgovarali o radostima nebeskoga života. Kada je brat to odlučno odbio, sveta je djevica položila sklopljene ruke na stol, prislonila na njih glavu i prolila žarke suze moleći Gospodina.

U istom trenu, dok je nebo bilo potpuno vedro, prolomila se strašna oluja s grmljavinom i takvim pljuskom da ni Benedikt ni njegova subraća nisu mogli zakoračiti izvan kuće. Benedikt joj reče: Neka ti Bog oprosti, sestro, što si to učinila? A ona mu odgovori: Molila sam tebe, pa me nisi htio uslišati; zamolila sam svoga Gospodina, i On me uslišao; iziđi sada ako možeš i vrati se u samostan. Tako su proveli cijelu noć u svetim razgovorima, a sveti Grgur dodaje da je njezina molitva bila moćnija jer je više ljubila.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svete Skolastike slavi se 10. veljače. Rimski martirologij slavi spomen njezina prijelaza u vječnost, ističući njezino duhovno jedinstvo s bratom Benediktom i njihove svete razgovore na Monte Cassinu. Njezine relikvije počivaju pod glavnim oltarom bazilike na Monte Cassinu zajedno s kostima svetoga Benedikta. Glavna je zaštitnica benediktinki, redovnica, školske djece i rodilja, a vjernici joj se osobito utječu u molitvama protiv oluja, munja i suše, proseći kišu u sušnim vremenima. U umjetnosti se prikazuje u crnom habitu s opatičkim štapom i bijelom golubicom koja izlazi iz njezinih usta ili lebdi iznad njezine glave.

Isti dan, 10. veljače, slave se i