Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Antun Lerinski

Sveti Antun Lerinski
Klikni za povećanje
×
Sveti Antun Lerinski
Sveti Antun Lerinski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · MONAH

Sveti Antun Lerinski

Spomendan
28. prosinca
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
520.

Život

Sveti Antun rodio se u Valeriji u rimskoj pokrajini Panoniji u drugoj polovici petoga stoljeća. Nakon smrti oca povjeren je na skrb i kršćanski odgoj svetom Severinu, apostolu Norika. Pod njegovim je vodstvom Antun upio duboku ljubav prema Bogu, odricanju i molitvi. Nakon Severinove smrti prešao je u Italiju k ujaku Konstanciju, biskupu Lorcha, a potom se povukao u potpunu samoću u zabačene predjele pokraj jezera Como. Ondje je godinama živio kao anahoret, posvećen najstrožoj askezi, neprestanom postu i razmatranju Svetoga pisma.

U kasnijoj životnoj dobi, tražeći tiho utočište u kojemu će u zajedništvu s drugima dočekati susret s Gospodinom, Antun se povukao u glasoviti samostan na otoku Lérinsu u Provansi. U toj je slavnoj monaškoj zajednici proveo posljednje godine života, ističući se iznimnom ljupkošću, poniznošću i bogoslovnom učenošću. Iako shrvan starošću i naporima, bio je svima drag i privlačan sugovornik, pun blagosti i mudrosti. Njegov životopis s velikim je divljenjem sastavio sveti Enodije iz Pavije. Sveti Antun Lerinski preminuo je u pobožnom miru u Gospodinu na otoku Lérinsu oko 520. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Antuna Lerinskoga slavi se 28. prosinca. Rimski martirologij spominje ga kao monaha koji je vodio samotnički život, a u starosti se povukao u samostan u Lérinsu, gdje je kao ugodan i učen čovjek pobožno preminuo u Gospodinu. Njegov se spomen s poštovanjem čuva u povijesti lerinskoga monaštva. U umjetnosti se prikazuje kao ostarjeli monah u habitu, sa štapom i knjigom u ruci, mirnoga i blagog izraza lica. Zaštitnik je starijih redovnika, samotnika i učenjaka.

Isti dan, 28. prosinca, slave se i