Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Spomen › Sveti Izak od Spoleta

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Izak od Spoleta

Spomendan
11. travnja
Razdoblje
6. stoljeće

Život

Sveti Izak potekao je iz krajeva Sirije, gdje je primio ranu kršćansku pouku i prigrlio strogu askezu istočnoga monaštva. Bježeći pred monofizitskim progonima koji su harali Istokom, došao je u Italiju i nastanio se u gradu Spoletu u Umbriji.

U Spoletu je najprije proveo tri dana i noći u neprekidnoj molitvi u crkvi, odbivši sve ponuđene darove i novac, tražeći jedino Boga. Potom se povukao na obližnju goru Monteluco, gdje je osnovao samostan i postao začetnik pustinjačkoga i eremitskog života u tom kraju. Njegove velike kreposti, proročki dar i duboku poniznost potanko je opisao sveti papa Grgur Veliki u Dijalozima. Izak je bio odlučan protivnik svakoga stjecanja zemaljskoga bogatstva, govoreći da monah koji traži posjede na zemlji gubi nebeske. Svoj sveti pustinjački život dovršio je u miru oko 550. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Izaka slavi se 11. travnja. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Spoletu u Umbriji, spominjući njegovo sirijsko podrijetlo, utemeljenje samostana na Monte Lucu i pohvale pape Grgura Velikoga. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao sirijski monah u gruboj odjeći s kapuljačom, s križem i štapom, katkada u molitvi na planini. Časti se kao zaštitnik pustinjaka i samotnika u Umbriji.

Isti dan, 11. travnja, slave se i