SVETAC · OPAT
Sveti Sava Posvećeni
- Spomendan
- 5. prosinca
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 532.
Život
Sveti Sava Posvećeni rodio se 439. godine u Mutalaski pokraj Cezareje u Kapadociji u pobožnoj kršćanskoj obitelji. Od rane mladosti osjetio je neodoljivu privlačnost prema monaškom pozivu te je stupio u kapadocijski samostan, gdje je proveo desetak godina u vježbanju poniznosti i askeze. Vođen čežnjom za savršenijim životom, u dobi od osamnaest godina zaputio se u Jeruzalem i Judejsku pustinju, stupivši pod vodstvo svetoga Eutimija Velikoga, koji ga je povjerio svetom Teoktistu na strog odgoj. Sava se istaknuo iznimnom poslušnošću, postom i cjelonoćnim molitvenim bdjenjima.
Nakon Eutimijeve smrti povukao se u potpunu samoću u pećinu u stijenama Cedronske doline, gdje je proveo pet godina u neprestanom razgovoru s Bogom. Oko njega su se ubrzo okupili brojni samotnici, pa je Sava uspostavio novi oblik pustinjačkoga života, organiziravši samotnike u samostanske naseobine zvane laure pod vlašću jednoga poglavara. Utemeljio je sedam takvih samostana diljem Judejske pustinje, među kojima je najpoznatija Velika laura, koja i danas ponosno nosi njegovo ime: samostan Mar Saba.
U svojoj Velikoj lauri Sava je proveo duge godine kao duhovni otac i mudri opat stotinama monaha, svijetleći primjerom najuzvišenije svetosti. Jeruzalemski patrijarh Salustije zaredio ga je za svećenika i postavio za arhimandrita svih palestinskih pustinjaka. Sava je bio neustrašiv branitelj pravovjerja: dvaput je putovao u Carigrad pred careve Anastazija I. i Justinijana I. kako bi branio odluke Kalcedonskoga sabora i štitio prava jeruzalemske Crkve od krivovjerja. Sveto je preminuo u svojoj Velikoj lauri pokraj Jeruzalema 5. prosinca 532. godine, u devedeset i četvrtoj godini života.
Čuda
Gospodin je svetoga Savu proslavio mnogobrojnim čudesima. Svojom je molitvom u suhoj Cedronskoj klisuri izveo nepresušan izvor žive vode koji i danas teče unutar samostanskih zidina. Za vrijeme strašne suše u Palestini, na njegove je žarke molitve i suze Bog poslao obilnu kišu koja je natopila zemlju i spasila narod od propasti. Divlje pustinjske zvijeri, osobito lavovi, pokoravale su se njegovu glasu i dijelile s njim pećinu u miru, svjedočeći o rajskoj neporočnosti koju je zadobio u Gospodinu.
Štovanje i zaštitništvo
Crkva slavi spomendan svetoga Save Posvećenoga 5. prosinca. Rimski martirologij slavi ga pokraj Jeruzalema kao opata koji je uveo novi oblik pustinjačkoga života u sedam samostana ili laura, dugo godina živio u Velikoj lauri svijetleći primjerom svetosti i hrabro se borio za kalcedonsku vjeru. Njegovo neraspadnuto tijelo stoljećima je počivalo u njegovoj lauri u Judejskoj pustinji, odakle je u doba križarskih ratova preneseno u Veneciju, a 1965. godine svečano je vraćeno u samostan Mar Saba. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se kao ostarjeli monah u habitu s dugom bijelom bradom, sa štapom i svitkom svojih pravila, često uz lava koji kleči uz njegove noge. Zaštitnik je monaha, pustinjaka i putnika kroz pustinjske predjele.
Isti dan, 5. prosinca, slave se i
- Blaženi Filip Rinaldi, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Stensen (Steno), biskup 17. stoljeće
- Sveta Krespina Tagorska, mučenica 4. stoljeće
- Sveti Gerald od Brage, biskup 15. stoljeće
- Sveti Lucid od Aquare, monah 11. stoljeće
- Blaženi Bartolomej Fanti, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Narcis Putz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Ivan Almond, prezbiter i mučenik 17. stoljeće