SVETAC · OPAT
Sveti Ojend (Eugend)
- Spomendan
- 1. siječnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 510.
Život
Sveti Ojend rodio se oko 449. godine u mjestu Izernore u pokrajini Franche-Comté. Njegov otac, koji je kasnije postao svećenik, rano ga je poučio čitanju i pisanju. U dobi od sedam godina roditelji su ga povjerili svetim ocima Romanu i Lupicinu u glasoviti samostan Condat u planinama Jure, kako bi ondje stekao kršćanski odgoj i izobrazbu. Ojend od toga trenutka više nikada nije napustio samostanske zidine. S tolikim je žarom nasljedovao kreposti svojih svetih učitelja da je bilo teško reći komu je od njih dvojice sličniji. Stekao je visoku naobrazbu, izvrsno poznavao grčke i latinske pisce, a nadasve je duboko proniknuo u tajne Svetoga pisma. Provodio je život u strogoj pokori, a iz duboke poniznosti nikada nije htio primiti svećenički red.
Opat Minazije uzeo ga je za svoga pomoćnika, a nakon njegove smrti oko 496. godine, Ojend je izabran za četvrtoga opata Condata. Kao poglavar ostao je jednako ponizan, pruživši braći primjer pokorničkoga života. Nakon što je stari drveni samostan izgorio u požaru, Ojend je podigao novo kameno zdanje i preuredio monaški život: dotadašnji anahoretski način u zasebnim ćelijama zamijenio je zajedničkim životom po uzoru na zapadna pravila. Podigao je i prekrasnu crkvu u čast svetih apostola Petra, Pavla i Andrije te je obogatio svetim relikvijama. Pod njegovim je vodstvom Condat postao utočište nevoljnicima, oaza mira i rasadište znanja u burnim vremenima. Osjetivši da mu se bliži preminuće, dao je da mu svećenik pomaže prsa svetim uljem, oprostio se od subraće i mirno preminuo 1. siječnja 510. godine.
Čuda
Gospodin je sveti i pokornički život opata Ojenda potvrdio čudesnim znakovima i ozdravljenjima. Predaja bilježi da je molitvom i blagoslovom vraćao zdravlje bolesnima koji su dolazili na samostanska vrata te donosio mir uznemirenim dušama. Nakon njegova blaženog preminuća na njegovu su se grobu događala mnoga čudesna uslišanja hodočasnika koji su s vjerom zazivali njegov zagovor.
Štovanje i zaštitništvo
Glavni spomendan svetoga Ojenda slavi se 1. siječnja, a u biskupijama Besançon i Saint-Claude njegov se blagdan slavi 4. siječnja. Njegov nasljednik sveti Vivenciol podigao je baziliku nad njegovim grobom, oko koje se razvio grad prozvan Saint-Oyand de Joux, koji je to ime nosio stoljećima prije negoli je u kasnijem razdoblju preimenovan u Saint-Claude. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u opatskom habitu s pastoralnim štapom i knjigom redovničkih pravila, često s maketom kamene crkve koju je podigao. Zaštitnik je monaha, graditelja i učenika.
Isti dan, 1. siječnja, slave se i
- Blažena Djevica Marija, Bogorodica i Majka Crkve 1. stoljeće
- Blaženi Marijan Konopiński, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ugolino iz Gualdo Cattanea, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Valentin Paquay, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Zigmund Gorazdowski, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Zdislava iz Lemberka, majka obitelji 13. stoljeće
- Sveti Almahije, mučenik 5. stoljeće
- Sveti Bazilije Veliki, biskup i crkveni naučitelj 4. stoljeće
- Sveti Frodobert od Troyesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Fulgencije iz Ruspa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Josip Marija Tomasi, kardinal 18. stoljeće
- Sveti Justin iz Chietija, biskup 5. stoljeće
- Sveti Klar od Viennea, opat 7. stoljeće
- Sveti Odilon iz Clunyja, opat 11. stoljeće
- Sveti Vincent Marija Strambi, biskup 19. stoljeće
- Blaženi Ivan i Renato Lego, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti Vilim iz Dijona, opat 11. stoljeće