Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Gilda Mudri

Sveti Gilda Mudri
Klikni za povećanje
×
Sveti Gilda Mudri
Sveti Gilda Mudri. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · OPAT

Sveti Gilda Mudri

Spomendan
29. siječnja
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
570.

Život

Sveti Gilda, zbog svoje iznimne učenosti i poznavanja Pisma prozvan Mudri (Sapijens), rodio se oko 516. godine u Britaniji, na obalama rijeke Clyde u plemenitoj britanskoj obitelji. Nazvan je i »Badonikus« jer se, kako sam bilježi, rodio one godine kada su Britanci izvojevali pobjedu nad Sasima kod gore Badon. Školovao se u Walesu pod vodstvom svetoga Iltuda, u društvu svetih Samsona i Pavla Aurelijana.

Prigrlivši monaški stalež, prešao je u Irsku, gdje je primio sveti red svećeništva, osnovao crkve i poučavao mnoge u vjeri. Zajedno sa svetim Davidom i svetim Kadokom pridonio je učvršćenju bogoslužja i monaške stege među irskim redovnicima. Nakon hodočašća u Rim, ljubav prema samoći dovela ga je na obale Male Britanije (Bretanje), gdje se najprije nastanio na samotnom otoku Houat.

Kada se saznalo za njegov boravak, bretonski puk i velikaši privoljeli su ga da na poluotoku Rhuys utemelji samostan uz pogled na more. U tom je samostanu Gilda napisao svoje glasovito djelo O propasti Britanije (De excidio Britanniae), u kojemu je gorko oplakivao nevolje svoga naroda pod najezdom barbara, ali i neustrašivo prekorio grijehe, lijenost i simoniju tadašnjih knezova i klera. Njegov spis svjedoči o dubokoj teološkoj i klasičnoj naobrazbi te o vrsnom poznavanju Božje riječi. Gilda se pred smrt povukao na otok Houat, gdje je preminuo u Gospodinu oko 570. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Gilde Mudroga slavi se 29. siječnja. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Maloj Britaniji, slaveći ga kao opata koji je napisao spis o propasti Britanije, osnovao samostan Rhuys uz morsku obalu te preminuo na otoku Houat. Njegove su se relikvije stoljećima čuvale u opatiji Saint-Gildas-de-Rhuys i katedrali u Vannesu. U umjetnosti se prikazuje u opatskom habitu s pastoralom, perom i knjigom, s pogledom usmjerenim na valovito more. Časti se kao zaštitnik povjesničara, pisaca i zvonara.

Isti dan, 29. siječnja, slave se i