SVETAC · ANAHORET
Sveti Barsonufije
- Spomendan
- 11. travnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 540.
Život
Sveti Barsonufije, u kršćanskoj predaji prozvan Velikim Starcem, rodio se u Egiptu u drugoj polovici petoga stoljeća. Od ranih dana gajio je duboku ljubav prema Bogu te se odrekao svih svjetovnih veza i povukao u samostanski život. Nakon što je prešao u Palestinu, nastanio se u blizini Gaze, pokraj samostana opata Serida. Ondje se posve zatvorio u malu samotničku ćeliju, odlučivši provoditi anahoretski život u potpunoj šutnji, neprestanoj molitvi i najstrožem postu.
Barsonufije je proveo desetljeća u toj skrovitosti, nikada ne izlazeći van i ne primajući nikoga licem u lice. Jedina veza s vanjskim svijetom bila su pisma koja je primao i na koja je odgovarao preko opata Serida i svoga duhovnoga sudruga svetoga Ivana Proroka. Bio je obdaren iznimnim darom kontemplacije, prodiranja u tajne Božje riječi i potpunom cjelovitošću svetoga života. Njegova pisma duhovnoga vodstva, sačuvana pod imenom Odgovori, pružala su savjete monasima, biskupima i laicima o borbi protiv strasti, stjecanju poniznosti, molitvi srca i prepuštanju Božjoj providnosti. Svojom je mudrošću odgojio velikoga duhovnog pisca svetoga Doroteja iz Gaze. Sveto je preminuo u Gospodinu u svojoj ćeliji kod Gaze oko 540. godine.
Čuda
Sveti je Barsonufije bio obdaren proročkim darom i sposobnošću pronicanja u najskrovitije misli ljudskih srdaca. Mnogima koji su mu se pismeno obraćali otkrivao je njihove skrivene duhovne zamke, davao nepogrešive savjete i tješio ih u najtežim tjeskobama. Zabilježeno je da je njegova žarka molitva imala toliku snagu pred prijestoljem Svevišnjega da je zaustavljala pošasti i kuge koje su prijetile okolnim krajevima te donosila mir dušama koje su mučile najžešće đavolske napasti.
Štovanje i zaštitništvo
Crkva slavi spomendan svetoga Barsonufija 11. travnja. Rimski martirologij slavi ga pokraj Gaze u Palestini kao anahoreta rodom iz Egipta, koji je bio obdaren osobitom krepošću kontemplacije i iznimnom cjelovitošću svetoga života. Njegove su relikvije u devetom stoljeću prenesene u Italiju, u grad Orij u Apuliji, gdje se i danas s velikim štovanjem čuvaju u katedrali kao nebeske moći glavnoga zaštitnika grada. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se kao ostarjeli pustinjak s dugom bijelom bradom, u jednostavnom monaškom habitu, držeći u ruci svitak sa svojim duhovnim poukama. Zaštitnik je samotnika, duhovnih vođa, ispovjednika i grada Orije.
Isti dan, 11. travnja, slave se i
- Blažena Jelena Guerra, djevica 20. stoljeće
- Blažena Sancija Portugalska, djevica 13. stoljeće
- Blaženi Anđeo Carletti iz Chivassa, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Lanuin, redovnik 12. stoljeće
- Sveta Gema Galgani, djevica 20. stoljeće
- Sveti Antipa Pergamski, mučenik 1. stoljeće
- Sveti Dujam Salonski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Filip od Gortine, biskup 2. stoljeće
- Sveti Stanislav, biskup i mučenik 11. stoljeće
- Blaženi Juraj Gervase, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Simfronijan Ducki, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Izak od Spoleta, redovnik 6. stoljeće