Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Spomen › Sveti Konstancije od Ancone

SVETAC · SAKRISTAN

Sveti Konstancije od Ancone

Spomendan
23. rujna
Razdoblje
6. stoljeće

Život

Sveti Konstancije živio je u 6. stoljeću u jadranskom gradu Anconi u talijanskoj pokrajini Picenum. Svoj je život posvetio služenju Gospodinu u skromnoj i tihoj službi crkvenoga čuvara i sakristana (mansionarius) mjesne crkve svetoga Stjepana Prvomučenika.

O njegovu kreposnom životu i svetosti ostavio je dragocjen zapis sveti papa Grgur Veliki u svojim Dijalozima. Kako ističe papa Grgur, a ponavlja i Rimski martirologij, Konstancije se u Božjim očima odlikovao mnogo više svojom dubokom poniznošću nego milošću čudesa po kojoj je bio poznat. Njegova je dužnost bila briga za ulje u svjetiljkama, čišćenje oltara i otvaranje crkvenih vrata, no on je svaku svoju radnju prožimao molitvom i strahopoštovanjem pred svetinjom. Kada su ga jednom posjetitelji ismijali zbog njegova neuglednog i sitnog rasta, Konstancije ih je s ljubavlju zagrlio, radujući se što ga ljudi smatraju ništavnim. U toj dubokoj evanđeoskoj poniznosti mirno je usnuo u Gospodinu.

Čuda

Sveti papa Grgur Veliki bilježi glasovito čudo koje se dogodilo po Konstancijevoj vjeri. Jednoga dana u crkvi svetoga Stjepana ponestalo je ulja za rasvjetu svetišta, pa su svjetiljke počele trnuti. Konstancije nije klonuo duhom: uzeo je posude, napunio ih čistom vodom, stavio stijenje i pomolio se Bogu. Nakon njegove molitve, voda je u svjetiljkama planula i gorjela čistim i sjajnim plamenom kao da je najfinije ulje, dajući svjetlost pred oltarom čitav dan i noć.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Konstancija slavi se 23. rujna. Rimski martirologij bilježi njegov spomen u Anconi u pokrajini Picenum, slaveći ga kao sakristana koji se više isticao poniznošću nego darom čudesa. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u jednostavnoj haljini sakristana, s uljanicom koja čudesno gori ili sa svežnjem crkvenih ključeva u ruci. Časti se kao zaštitnik sakristana, crkvenih poslužitelja, zvonara i poniznih molitelja.

Isti dan, 23. rujna, slave se i