SVETAC · BISKUP
Sveti Eutihije Carigradski
- Spomendan
- 6. travnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 582.
Život
Sveti Eutihije rodio se oko 512. godine u Frigiji, a odgojen je u kršćanskoj pobožnosti. Stupivši u redovnički stalež, postao je arhimandrit samostana u Amaseji u Pontu. Godine 552. poslan je u Carigrad radi crkvenih poslova, gdje je svojom teološkom učenošću i oštrinom uma ostavio izvanredan dojam na cara Justinijana I., pa je iste godine nakon smrti patrijarha Mene izabran za carigradskoga patrijarha.
U to je vrijeme Crkvu potresao teški prijepor oko Tri poglavlja. Eutihije je 553. godine predsjedao Drugim carigradskim saborom (Petim ekumenskim saborom), na kojemu se hrabro borio za pravovjerni nauk, potvrdivši osudu zabluda i pravovjernost formule o Raspetome u Presvetome Trojstvu. Godine 562. svečano je posvetio obnovljenu baziliku Premudrosti Božje (Aja Sofija).
No, kada je car Justinijan 564. godine izdao edikt u korist krivovjerja aftartodoketa, koji su tvrdili da je Kristovo tijelo na zemlji bilo neraspadljivo i nepodložno patnji, Eutihije se neustrašivo suprotstavio caru. Zbog toga je u siječnju 565. nasilno uhićen u crkvi, zbačen s patrijaršijske stolice i poslan u dugotrajno progonstvo, u kojemu je u Amaseji proveo punih dvanaest godina. Na carigradsku stolicu vratio ga je car Justin II. 577. godine.
Pred sam kraj života Eutihije je upao u teološku zabludu smatrajući da će uskrslo tijelo pravednika biti neopipljivo i finije od zraka. No, u Carigradu se tada nalazio budući papa sveti Grgur Veliki kao papinski poslanik, koji je s patrijarhom vodio duboke rasprave navodeći riječi Evanđelja po Luki: »Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam« (Lk 24,39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.”). Na samrtnoj postelji Eutihije je pred okupljenima uzeo kožu svoje ruke i ispovjedio pravovjernu vjeru: »Ispovijedam da ćemo svi uskrsnuti u ovome tijelu«. Preminuo je u miru na sam Uskrs, 5. travnja 582. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Eutihija slavi se 6. travnja. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Carigradu, ističući da je predsjedao Drugom carigradskom saboru gdje se borio za pravovjernu vjeru, podnio dugo progonstvo te na samrti ispovjedio uskrsnuće tijela. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u carigradskom patrijaršijskom ruhu s omoforom, držeći u ruci knjigu saborskih dekreta s natpisom o uskrsnuću tijela. Časti se kao branitelj saborskoga pravovjerja i zaštitnik teologa.
Isti dan, 6. travnja, slave se i
- Blažena Katarina iz Pallanze Moriggi, djevica 15. stoljeće
- Blažena Pierina Morosini, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Mihael Rua, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Zefirin Agostini, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Filaret iz Kalabrije, redovnik 11. stoljeće
- Sveti Irenej Srijemski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Pavao Lê Bảo Tịnh, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Prudencije od Troyesa, biskup 9. stoljeće
- Blaženi Notker Mucavac, redovnik 10. stoljeće
- Sveta Gala Rimska, udovica 6. stoljeće
- Sveti Metod, biskup 9. stoljeće
- Sveti Petar Veronski, prezbiter i mučenik 13. stoljeće
- Sveti Vilim iz Eskilsøa, opat 13. stoljeće
- Sveti Vinebald od Troyesa, opat 7. stoljeće