SVETAC · BISKUP I OPAT
Sveti Dubricije
- Spomendan
- 14. studenoga
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 550.
Život
Sveti Dubricije (na velškom Dyfrig) jedan je od najznamenitijih i najštovanijih ranih svetaca Walesa. Rođen je u Madleyu na rijeci Wye, kao sin Eurddil, kćeri kralja Pebije iz pokrajine Ergyng u današnjem Herefordshireu. Već kao dječak isticao se iznimnom bistrinom uma, a kada je odrastao, postao je poznat diljem Britanije kao vrstan poznavalac svetih nauka i učitelj kršćanskoga života.
Dubricije je osnovao glasovitu školu i učilište u Hentlandu (Henllan) na rijeci Wye, gdje je prema predaji kroz sedam godina poučavao i uzdržavao mnoštvo učenika i klerika. Odatle je prešao u Mochros uzvodno rijekom, gdje je utemeljio samostansku opatiju koja je postala rasadište monaškog i pastoralnog djelovanja. Zbog svoje mudrosti i svetosti posvećen je za biskupa te je upravljao crkvom u Llandaffu, proširivši svoju duhovnu skrb i na šire područje južnog Walesa.
Kada je osjetio da mu snage slabe i poželio se pripremiti za susret s Gospodinom u tišini, Dubricije se odrekao biskupske službe. Povukao se na samotni otok Bardsey uz sjevernu obalu Walesa, poznat kao otok svetaca, gdje je s učenicima proveo posljednje godine života u strogoj pustinjačkoj askezi i neprestanoj molitvi. Na tom je otoku u dubokom miru preminuo oko 612. godine te ondje bio pokopan. Kasnije romantične kronike, poput onih Geoffreya od Monmoutha, prikazivale su ga kao nadbiskupa Caerleona i sudionika na dvoru kralja Arthura, no stvarna veličina svetoga Dubricija leži u njegovu istinskom apostolskom, učiteljskom i biskupskom djelovanju među Velšanima.
Štovanje i zaštitništvo
Glavni liturgijski spomendan svetoga Dubricija slavi se 14. studenoga, na dan njegova preminuća. Biskup Urban od Llandaffa svečano je prenio njegovo tijelo s otoka Bardseyja u katedralu svetoga Petra i Pavla u Llandaffu 1120. godine, gdje je položen ispred Gospina oltara, pa se spomen toga prijenosa slavi u svibnju. U ikonografiji se Dubricije često prikazuje s dva biskupska štapa, što označava njegovu povijesnu jurisdikciju nad drevnim središtima Caerleona i Llandaffa. Časti se kao zaštitnik velških studenata, učitelja, svećeničkih kandidata i drevne biskupije Llandaff.
Isti dan, 14. studenoga, slave se i
- Sveti Hipatije od Gangre, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ivan Trogirski, biskup 12. stoljeće
- Sveti Lovro O'Toole, biskup 12. stoljeće
- Sveti Nikola Tavelić, Deodat Aribert, Stjepan iz Cunea i Petar iz Narbonnea, prezbiteri i mučenici 14. stoljeće
- Sveti Ruf od Avignona, biskup 2. stoljeće
- Sveti Serapion, mučenik 13. stoljeće
- Sveti Sijard od Mariëngaarda, opat 13. stoljeće
- Sveti Stjepan Teodor Cuenot, biskup i mučenik 19. stoljeće
- Blaženi Ivan iz Tufare, pustinjak 12. stoljeće
- Blaženi Ivan Liccio, prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Teodot Heraklejski, mučenik 4. stoljeće