Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Grgur od Toursa

Sveti Grgur od Toursa
Klikni za povećanje
×
Sveti Grgur od Toursa
Sveti Grgur od Toursa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Grgur od Toursa

Spomendan
17. studenoga
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
594.

Život

Sveti Grgur Turski, izvorno nazvan Georgije Florencije, rodio se oko 538. godine u Clermont-Ferrandu u plemenitoj galorimskoj obitelji senatorskoga staleža. Među njegovim precima i rođacima bili su mnogi slavni biskupi i mučenici, a u čast svoga pradjeda po majci, biskupa Langresa, uzeo je ime Grgur. Nakon rane očeve smrti odgajao ga je ujak, sveti Gal, biskup Clermonta, a potom svećenik Avit, koji ga je uveo u duboko proučavanje Svetoga pisma i kršćanskoga nauka. Čudesno ozdravljenje od teške bolesti u mladosti učvrstilo je njegovu odluku da sav svoj život posveti služenju Crkvi.

Nakon smrti svetoga Eufronija 573. godine, Grgur je na traženje klera i naroda, te uz pristanak kralja Sigeberta I., izabran za biskupa Toursa, a posvećen je u Rimu. Upravljanje tom biskupijom bilo je iznimno teško jer je Tours, sa slavnim grobom svetoga Martina, bio središte hodočašća, ali i stalna meta sukoba među merovinškim vladarima. Grgur se pokazao neustrašivim pastirom: odlučno je branio pravo crkvenoga azila, štitio potlačeni puk od nasilja i samovolje moćnika te se hrabro suočio s tiranijom kralja Hilperika i spletkama kraljice Fredegunde. Obnovio je katedralu u Toursu, stradalu u požaru, te ukrasio baziliku svetoga Martina.

Uz neumornu pastoralnu skrb, Grgur je bio plodan crkveni pisac. Njegovo najznačajnije djelo, Povijest Franaka (Historia Francorum) u deset knjiga, napisano jednostavnim i istinoljubivim jezikom, ostaje neprocjenjivo svjedočanstvo o rađanju kršćanske Europe i vjeri onoga doba. Napisao je i brojne hagiografske spise u slavu mučenika, ispovjedalaca i otaca, neumorno svjedočeći o Božjoj prisutnosti u povijesti. Iscrpljen pastirskim naporima, u miru je preminuo u Toursu 17. studenoga 594. godine.

Čuda

Sveti Grgur gajio je bezgranično pouzdanje u zagovor svetoga Martina Turskoga. Kroz cijeli svoj život svjedočio je o čudesnim ozdravljenjima koja su se događala na Martinovu grobu, a i sam je više puta čudesno ozdravio od teških bolesti utječući se njegovim relikvijama i pijući vodu s prahom s njegova groba. Nakon Grgurova preminuća, vjernici su na njegovu grobu u Toursu zadobivali brojna uslišanja i ozdravljenja, slaveći ga kao moćnog zagovornika pred prijestoljem Božjim.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Grgura Turskoga slavi se 17. studenoga. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Toursu u Neustriji, slaveći ga kao biskupa koji je naslijedio svetoga Eufronija i istinitim i jednostavnim govorom opisao povijest Franaka. Njegov se grob nalazi u bazilici svetoga Martina u Toursu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, držeći u ruci pero i knjigu svoje povijesti. Časti se kao zaštitnik povjesničara, pisaca i biskupije Tours.

Isti dan, 17. studenoga, slave se i