SVETAC · BISKUP
Sveti Grgur od Toursa
- Spomendan
- 17. studenoga
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 594.
Život
Sveti Grgur Turski, izvorno nazvan Georgije Florencije, rodio se oko 538. godine u Clermont-Ferrandu u plemenitoj galorimskoj obitelji senatorskoga staleža. Među njegovim precima i rođacima bili su mnogi slavni biskupi i mučenici, a u čast svoga pradjeda po majci, biskupa Langresa, uzeo je ime Grgur. Nakon rane očeve smrti odgajao ga je ujak, sveti Gal, biskup Clermonta, a potom svećenik Avit, koji ga je uveo u duboko proučavanje Svetoga pisma i kršćanskoga nauka. Čudesno ozdravljenje od teške bolesti u mladosti učvrstilo je njegovu odluku da sav svoj život posveti služenju Crkvi.
Nakon smrti svetoga Eufronija 573. godine, Grgur je na traženje klera i naroda, te uz pristanak kralja Sigeberta I., izabran za biskupa Toursa, a posvećen je u Rimu. Upravljanje tom biskupijom bilo je iznimno teško jer je Tours, sa slavnim grobom svetoga Martina, bio središte hodočašća, ali i stalna meta sukoba među merovinškim vladarima. Grgur se pokazao neustrašivim pastirom: odlučno je branio pravo crkvenoga azila, štitio potlačeni puk od nasilja i samovolje moćnika te se hrabro suočio s tiranijom kralja Hilperika i spletkama kraljice Fredegunde. Obnovio je katedralu u Toursu, stradalu u požaru, te ukrasio baziliku svetoga Martina.
Uz neumornu pastoralnu skrb, Grgur je bio plodan crkveni pisac. Njegovo najznačajnije djelo, Povijest Franaka (Historia Francorum) u deset knjiga, napisano jednostavnim i istinoljubivim jezikom, ostaje neprocjenjivo svjedočanstvo o rađanju kršćanske Europe i vjeri onoga doba. Napisao je i brojne hagiografske spise u slavu mučenika, ispovjedalaca i otaca, neumorno svjedočeći o Božjoj prisutnosti u povijesti. Iscrpljen pastirskim naporima, u miru je preminuo u Toursu 17. studenoga 594. godine.
Čuda
Sveti Grgur gajio je bezgranično pouzdanje u zagovor svetoga Martina Turskoga. Kroz cijeli svoj život svjedočio je o čudesnim ozdravljenjima koja su se događala na Martinovu grobu, a i sam je više puta čudesno ozdravio od teških bolesti utječući se njegovim relikvijama i pijući vodu s prahom s njegova groba. Nakon Grgurova preminuća, vjernici su na njegovu grobu u Toursu zadobivali brojna uslišanja i ozdravljenja, slaveći ga kao moćnog zagovornika pred prijestoljem Božjim.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Grgura Turskoga slavi se 17. studenoga. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Toursu u Neustriji, slaveći ga kao biskupa koji je naslijedio svetoga Eufronija i istinitim i jednostavnim govorom opisao povijest Franaka. Njegov se grob nalazi u bazilici svetoga Martina u Toursu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, držeći u ruci pero i knjigu svoje povijesti. Časti se kao zaštitnik povjesničara, pisaca i biskupije Tours.
Isti dan, 17. studenoga, slave se i
- Blažena Salomea Poljska, kraljica i redovnica 13. stoljeće
- Blaženi Jozafat Kocylovs'kyj, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Elizabeta Ugarska, kneginja 13. stoljeće
- Sveta Gertruda Velika, djevica 14. stoljeće
- Sveta Hilda od Whitbyja, opatica 7. stoljeće
- Sveti Acisclo Kordopski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Anijan od Orléansa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Florin iz Ramoscha, prezbiter 9. stoljeće
- Sveti Hugo od Lincolna, biskup 12. stoljeće
- Sveti Ivan del Castillo, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Namacije od Viennea, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Lup Sebastijan Hunot, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Alfej i Zahej Cezarejski, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Grgur Neocezarejski (Čudotvorac), biskup 6. stoljeće
- Sveti Hugo od Noare, opat 12. stoljeće
- Sveti Jordan Ansalone i Toma Hioji Rokuzayemon Nishi, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Sveti Lazar Ikonopisac, monah 8. stoljeće