Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Spomen › Sveti Alfej i Zahej Cezarejski

SVECI · MUČENICI

Sveti Alfej i Zahej Cezarejski

Spomendan
17. studenoga
Razdoblje
4. stoljeće

Život

Sveti Alfej i Zahej položili su svoje živote za Isusa Krista u Palestinskoj Cezareji u prvoj godini Dioklecijanova progona, početkom četvrtoga stoljeća. Alfej je bio čitač u Crkvi u Cezareji, posvećen neumornom naviještanju Božje riječi i poučavanju naroda, dok je Zahej bio đakon u obližnjem Gadaru, predan posluživanju kod oltara i djelima kršćanske ljubavi prema siromasima. Kada su carski namjesnici započeli provoditi edikte kojima se pod prijetnjom najokrutnijih kazni nalagalo prinošenje žrtava idolima i caru, Alfej i Zahej dragovoljno su stali u obranu evanđelja.

Privedeni pred sudsko sudište u Cezareji, neustrašivo su i postojano ispovjedili da priznaju samo jedinoga pravoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje, i njegova Sina Isusa Krista kao vječnoga Kralja svega svijeta. Carski upravitelj dao ih je podvrgnuti teškim mukama: rastezali su ih na spravama, derali im tijela željeznim oruđima i stavljali ih u teške okove. Budući da nikakva mučenja nisu mogla slomiti njihovu vjeru, obojica su osuđena na smrt te im je istoga dana odrubljena glava mačem. Tako su primili neuveli vijenac nebeske pobjede, prinijevši Bogu žrtvu vlastitoga života.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetih mučenika Alfeja i Zaheja Cezarejskoga slavi se 17. studenoga, kako stoji u Rimskom martirologiju. Crkveni povjesničar Euzebije Cezarejski u svome djelu o palestinskim mučenicima s velikim poštovanjem opisuje njihovu postojanost i junačko svjedočanstvo. U sakralnoj umjetnosti prikazuju se zajedno s mučeničkim palmama u rukama: Alfej s knjigom Svetoga pisma, a Zahej u đakonskoj dalmatici, uz mač njihova pogubljenja. Zaštitnici su lektora, čitača i đakona, a vjernici im se utječu u molitvama tražeći dar jakosti u javnom ispovijedanju katoličke vjere.

Isti dan, 17. studenoga, slave se i