SVETICA · MAJKA SVETOG AUGUSTINA
Sveta Monika
- Spomendan
- 27. kolovoza
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 387.
Supružnici i roditeljiOpći rimski kalendar
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na španjolskom području
Život
Sveta Monika, kršćanska udovica i majka svetoga Augustina, rođena je od kršćanskih roditelja u Tagasti u Numidiji (sjeverna Afrika) 333. godine. Još kao vrlo mlada djevojka udana je za Patricija, činovnika u Tagasti koji je bio poganin, nagle naravi i razuzdana života. Monikin bračni život bio je obilježen teškim kušnjama, no ona je svojom neiscrpnom blagošću, strpljivošću i neprestanom molitvom vršila pravi apostolat među ženama i majkama svoga grada. Svojim je kreposnim životom naposljetku izmolila obraćenje svoga muža Patricija, koji je prije svoje smrti prigrlio kršćansku vjeru i primio krštenje.
U braku je rodila troje djece: Augustina, Navigija i kćer Perpetuu. Sav njezin majčinski napor i bolna briga bili su usmjereni na najstarijega sina Augustina, koji je bio svojeglav, lutao u zabludama manihejskoga krivovjerja i živio neurednim životom. Kada je Augustin pao u teške grijehe u Kartagi, Monika je doslovno vapila Bogu za dušu svoga sina. Utjehu joj je pružio jedan sveti biskup znamenitim riječima: Ne može propasti sin tolikih suza.
Kada je Augustin potajno otplovio u Rim, Monika je pošla za njim, a potom ga je slijedila i u Milano. Ondje je susrela svetoga Ambrozija, milanskoga biskupa, koji je postao njezin duhovni oslonac i preko kojega je doživjela neizmjernu radost vidjevši Augustinovo obraćenje nakon sedamnaest godina molitava i suza. Provela je sa sinom šest mjeseci mira u Cassiciacumu, a potom je s radošću prisustvovala njegovu krštenju na Veliku subotu 387. godine u Milanu. Krenuvši na povratak u Afriku, zaustavili su se u rimskoj luci Ostiji na ušću Tibera. Ondje je, nakon uzvišenoga mističnoga razgovora sa sinom o nebeskim radostima i žarko želeći nebesku domovinu, sveta Monika preminula u Gospodinu u dobi od pedeset i četiri godine, 387. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svete Monike slavi se 27. kolovoza prema Rimskom martirologiju. Bila je pokopana u Ostiji, a 1430. godine papa Martin V. dao je njezine svete relikvije prenijeti u Rim, gdje danas počivaju u kapeli u bazilici svetoga Augustina. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao dostojanstvena udovica s velom, držeći u ruci raspelo, krunicu i knjigu molitava, često sa suzom na licu ili u razgovoru sa sinom Augustinom. Glavna je zaštitnica kršćanskih majki, supruga, udovica i onih koji mole za obraćenje zalutalih članova obitelji.
Isti dan, 27. kolovoza, slave se i
- Blažena Marija od Stupa Izquierdo Albero, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Dominik od Majke Božje Barberi, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Ferdinand González Añón, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Rajmund Martí Soriano, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Rogerij Cadwallador, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Amadej od Lausanne, biskup 12. stoljeće
- Sveti David Lewis, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Gebhard od Konstanza, biskup 10. stoljeće
- Sveti Guarin od Siona, biskup 12. stoljeće
- Sveti Licerije od Couseransa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Marcelin, Mannea, Ivan, Serapion i Petar, mučenici 18. stoljeće
- Sveti Narno od Bergama, biskup 4. stoljeće
- Sveti Ruf iz Kapue, mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Anđeo Conti, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Franjo od svete Marije, prezbiter, i četrnaest drugova, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj de Souzy, prezbiter, i Udalrik Guillaume, redovnik, mučenici 18. stoljeće
- Sveti Cezarije od Arlesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Ivan od Pavije, biskup 9. stoljeće
- Sveti Pemen, opat 5. stoljeće