Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Spomen › Sveti mezopotamski mučenici

SVETAC · MUČENICI

Sveti mezopotamski mučenici

Spomendan
23. svibnja
Razdoblje
4. stoljeće

Život

Sveti mezopotamski mučenici položili su svoje živote za Gospodina Isusa Krista u pokrajini Mezopotamiji početkom četvrtoga stoljeća, u vrijeme strašnoga progona pod rimskim carem Maksimijanom. Mezopotamija, smještena između rijeka Eufrata i Tigrisa, bila je drevno tlo na kojemu su kršćanske zajednice rasle usred mnogih opasnosti i neprijateljstava poganskih vlasti.

Ova sveta zajednica vjernika bila je uhićena zbog svoje nepokolebljive odanosti evanđeoskom nauku. Kada su carski namjesnici zatražili od njih da prinesu žrtve carskim idolima i poreknu kršćansko ime, ovi su sveti svjedoci to odlučno i jednodušno odbili. Otvoreno su ispovjedili da je Krist njihov jedini Gospodar i da se ne boje nikakvih zemaljskih muka.

Progonitelji su ih podvrgnuli osobito podmukloj i strahovitoj smrti. Objesili su ih visoko u zrak za noge, s glavom okrenutom prema dolje, a ispod njih su zapalili polaganu vatru s gustim i zagušljivim dimom. Ovi su sveti mučenici satima visjeli u tom položaju, polagano se gušeći u dimu i bivajući polako izjedani vrelinom ognja. U tim strašnim mukama nisu prestajali moliti i zahvaljivati Bogu što ih smatra dostojnima trpjeti za Njega. Iscrpljeni gušenjem i ognjem, predali su svoje duhove Bogu, primivši neprolazni vijenac mučeništva u nebeskoj slavi.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan Svetih mezopotamskih mučenika slavi se 23. svibnja. Rimski martirologij trajno čuva spomen na njihovu slavnu pobjedu u Mezopotamiji, ističući način njihova stradanja s glavom prema dolje i gušenjem u dimu i laganome ognju. Crkva ih štuje kao uzore nesalomljive vjere, junačkoga trpljenja i potpunoga predanja Božjoj volji. U sakralnoj umjetnosti prikazuju se s palmama mučeništva u rukama, okruženi dimom i plamenom, sa znakovima njihove konačne pobjede nad zlom.

Isti dan, 23. svibnja, slave se i