Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Spomen › Sveti Eutihije iz Nursije

SVETAC · OPAT

Sveti Eutihije iz Nursije

Spomendan
23. svibnja
Razdoblje
6. stoljeće

Život

Sveti Eutihije živio je u 6. stoljeću na tlu Umbrije, u nursijskom kraju. Od mladosti je gorio željom za posvećenim životom, te se povukao u samoću zajedno sa svetim Florencijem, provodeći dane u molitvi, strogom postu i razmatranju božanskih otajstava.

O njihovu svetom zajedništvu i Eutihijevim krepostima ostavio je potresno svjedočanstvo sveti papa Grgur Veliki u svojim Dijalozima. Eutihije je bio obdaren rijetkom revnošću za spas duša: premda je volio pustinjačku samoću, često je riječju i očinskom opomenom mnoge privodio k Bogu i poticao na istinsko obraćenje. Nakon smrti opata obližnjega samostana, braća su ga pozvala da preuzme upravu nad njihovom zajednicom. Eutihije je prihvatio taj poziv i postao opat, mudro vodeći monahe prema redovničkom savršenstvu sve do svoga blaženog preminuća.

Čuda

Sveti papa Grgur Veliki bilježi da je Bog proslavio Eutihija mnogim čudesima. Dok je upravljao samostanom, po njegovoj se molitvi u vrijeme teške suše nebo otvorilo i natopilo sasušena polja obilnom kišom, spasivši narod od gladi. Kada se Eutihije razbolio pred smrt, sav se okolni puk okupio u suzama, moleći Boga za njegov život. Svetac ih je tješio govoreći da odlazi Ocu, a nakon njegova preminuća mnogi su bolesnici zadobili zdravlje dotičući se njegova tijela.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Eutihija slavi se 23. svibnja. Rimski martirologij navodi njegov spomen u nursijskom kraju u Umbriji, spominjući prema svjedočanstvu pape Grgura Velikoga njegov pustinjački život sa svetim Florencijem i kasnije mudro upravljanje samostanom. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u opatskom habitu s pastoralom, raspelom ili kako moli za kišu. Časti se kao zaštitnik monaha, ratara u vrijeme suše i zagovornik u nevoljama.

Isti dan, 23. svibnja, slave se i