SVETAC · OPAT
Sveti Nonoz s Monte Sorattea
- Spomendan
- 2. rujna
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 560.
Život
Sveti Nonoz živio je u 6. stoljeću na tlu Lacija u središnjoj Italiji te je bio redovnik, a potom i opat samostana na znamenitoj gori Monte Soratte uz drevnu Flaminijsku cestu. Njegov je život bio blistavo svjedočanstvo poniznosti, poslušnosti i evanđeoske ljubavi prema subraći.
O Nonozovu kreposnom životu i čudesima sačuvao je dragocjeno svjedočanstvo sveti papa Grgur Veliki u prvom svesku svojih Dijaloga. Dok je Nonoz bio prior pod upravom vrlo strogoga i prijekog opata, podnosio je sve njegove prijekore s neizmjernom blagošću i strpljivošću, smirujući napetosti među braćom i pretvarajući svaku nevolju u prigodu za molitvu. Zbog njegove mudrosti i svetosti kasnije je i sam postavljen za opata samostana na Monte Soratteu. Vodio je povjerenu redovničku obitelj očinskom dobrotom, njegujući strogu askezu i neprestano motrenje Boga. U dubokom miru preminuo je u svom samostanu oko 575. godine.
Čuda
Sveti papa Grgur Veliki bilježi više čudesa koja su se dogodila po Nonozovoj poniznoj molitvi. Kada je na strmini gore Monte Soratte golema stijena prijetila pasti i smrviti samostan, Nonoz se pomolio Bogu i stijena se čudesno pomaknula unazad, napravivši mjesta za samostanski vrt. Drugom prigodom, dok je čistio staklenu svjetiljku u crkvi, ona mu je ispala iz ruku i razbila se u komadiće. Bojeći se opatova gnjeva, Nonoz je skupio krhotine, pao na koljena u suznoj molitvi, a svjetiljka se pred njegovim očima čudesno sastavila bez ikakva traga loma. Također je u vrijeme nestašice po njegovoj molitvi nekoliko kapi ulja na dnu posude naraslo i napunilo sve samostanske posude.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Nonoza slavi se 2. rujna. Rimski martirologij navodi njegov spomen na gori Monte Soratte uz Flaminijsku cestu u Laciju, časteći ga kao svetoga opata. Njegove su relikvije kasnije prenesene u Freising u Bavarskoj, gdje se također razvilo njegovo štovanje. U umjetnosti se prikazuje u monaškom habitu s opatskim štapom, držeći u ruci sastavljenu staklenu svjetiljku ili uljanicu. Časti se kao zaštitnik redovnika, maslinara i pomoćnik u tjeskobama.
Isti dan, 2. rujna, slave se i
- Blažena Ingrid Elofsdotter, redovnica 13. stoljeće
- Blaženi Brokard s Gore Karmela, prior 13. stoljeće
- Sveti Agrikola od Avignona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Antonin iz Apameje, mučenik 18. stoljeće
- Sveti Elpidije iz Picena, opat 4. stoljeće
- Sveti Habib od Edese, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Just od Lyona, biskup 4. stoljeće
- Sveti Prosper od Tarragone, biskup 8. stoljeće
- Sveti Sijagrije od Autuna, biskup 6. stoljeće
- Sveti Zenon, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Marija du Lau d'Allemans, Franjo Josip i Petar Ljudevit de la Rochefoucauld, biskupi, i devedeset i tri druga, mučenici 18. stoljeće
- Blaženi Petar Jakov Marija Vitalis, prezbiter, i dvadeset drugova, mučenici 18. stoljeće
- Sveta Teodota sa sinovima Evodijem, Hermogenom i Kalistom, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Albert i Vid iz Pontide, redovnici 11. stoljeće