Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Hormizda

SVETAC · PAPA

Sveti Hormizda

Spomendan
6. kolovoza
Razdoblje
6. stoljeće

Život

Sveti Hormizda potekao je iz ugledne i imućne obitelji iz grada Frosinone u rimskoj Kampaniji (Laciju). Prije nego što je primio više svete redove, bio je u braku, a njegov je sin kasnije također postao rimski biskup pod imenom Silverije. Za vrijeme pontifikata pape Simaha obavljao je službu arhiđakona Rimske Crkve, istaknuvši se nepokolebljivom vjernošću zakonitom papi tijekom bolnoga Laurentijeva raskola. Bio je bilježnik na rimskoj sinodi 502. godine, a sveti Enodije Pavijski već je tada prepoznao da će ovaj pobožni, mudri i učeni đakon jednom zasjesti na Petrovu stolicu.

Dan nakon pokopa pape Simaha, 20. srpnja 514. godine, Hormizda je jednodušno izabran i posvećen za rimskoga biskupa. Čim je stupio na stolicu prvaka apostola, primio je natrag u puno crkveno zajedništvo preostale pristaše Laurentijeva raskola i vratio mir Rimskoj Crkvi. Njegovu je glavnu pastirsku brigu ipak zahtijevalo stanje na kršćanskom Istoku, gdje je još uvijek trajao dugotrajni Akacijev raskol, uzrokovan carskim ukazom Henotikonom koji je unosio pomutnju u pogledu odluka Kalcedonskoga sabora. Car Anastazije I. naginjao je monofizitizmu i progonio pravovjerne biskupe, zbacivši carigradskoga patrijarha Makedonija, antiohijskoga Flavijana i jeruzalemskoga Iliju sa svojih stolica.

Nakon niza teških diplomatskih i teoloških napora, propalih pregovora s carem Anastazijem koji je čak pokušao podmititi papinske legate, te careve iznenadne smrti 518. godine, na prijestolje u Carigradu stupio je pravovjerni car Justin I. Puk i kler Carigrada zatražili su hitnu obnovu jedinstva s Rimom. Papa Hormizda poslao je u prijestolnicu ugledno poslanstvo na čelu s biskupima Germanom Kapuanskim i Ivanom, noseći glasoviti obrazac ispovijedanja vjere, poznat pod nazivom Formula Hormisdae. U toj formuli, koja se poziva na Kristove riječi apostolu Petru: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju« (Mt 16,18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.), jasno se ispovijeda da se u Apostolskoj Stolici katolička vjera vazda sačuvala neokaljanom.

Na Veliki četvrtak, 28. ožujka 519. godine, u carigradskoj katedrali u nazočnosti mnoštva naroda i cara, carigradski patrijarh Ivan svečano je potpisao Hormizdinu formulu, a imena heretika i svrgnutoga patrijarha Akacija izbrisana su iz crkvenih diptiha, čime je nakon trideset i pet godina dokrajčen raskol i proslavljeno jedinstvo Crkve. U zapadnim krajevima papa je mudro održavao mir s ostrogotskim kraljem Teodorikom te je uspješno branio crkvena prava pred novim barbarskim narodima. Također je dao prevesti zbirku grčkih crkvenih kanona na latinski jezik po Dioniziju Malom. Pred kraj života primio je radosnu vijest o prestanku progona katolika u sjevernoj Africi nakon smrti vandalskoga kralja Trazamunda. Nakon plodnoga pontifikata, usnuo je u Gospodinu 6. kolovoza 523. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Hormizde slavi se 6. kolovoza, na dan njegova preminuća. Njegovo je tijelo pokopano u atriju bazilike svetoga Petra u Rimu, a sačuvan je i natpis s njegova groba koji ga slavi kao obnovitelja crkvenoga mira. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Rimu, slaveći ga kao barjaktara mira koji je na Istoku dokrajčio Akacijev raskol, a na Zapadu očuvao prava Crkve pred novim narodima. U umjetnosti se prikazuje u papinskom ornatu s tijarom i papinskim križem, držeći u ruci svitak sa svojom slavnom formulom jedinstva. Zaštitnik je grada Frosinonea, konjušara i zagovornik crkvenoga jedinstva i mira.

Isti dan, 6. kolovoza, slave se i