SVETICA · KRALJICA
Sveta Klotilda
- Spomendan
- 3. lipnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
Među najštovanijima: Najštovaniji na francuskom području
Život
Sveta Klotilda (Hlotilda), kraljica Franaka, rodila se oko 474. godine, po svoj prilici u Lyonu, kao kći burgundskoga kralja Hilperika i njegove pobožne supruge Karetene. Nakon smrti kralja Gundioka, Burgundsko Kraljevstvo bilo je podijeljeno među njegovim sinovima, pri čemu je Hilperik vladao u Lyonu, Gundobad u Vienneu, a Godegisil u Ženevi. Dok je Gundobad prigrlio arijansko krivovjerje, Klotilda je primila dubok katolički odgoj od svoje majke Karetene, žene iznimnih vrlina. Nakon očeve smrti Klotilda je s majkom živjela pod zaštitom strica Godegisila u Ženevi.
Za njezinu ljepotu, mudrost i plemenitost čuo je franački kralj Klodvig I. te je zatražio njezinu ruku. Sklopili su brak, a mlada je kraljica ubrzo stekla velik utjecaj na svoga supruga, koji je još uvijek bio poganin. Vođena nepokolebljivom vjerom, Klotilda je neumorno nastojala privući Klodviga k istinitome Bogu. Kralj je dopustio da se krsti njihov prvorođeni sin Ingomir, no dijete je ubrzo umrlo, što je Klodvig u prvi mah uzeo kao prigovor protiv kršćanskoga Boga. Unatoč toj boli, Klotilda je postigla da se krsti i njihov drugi sin Klodomir.
Klodvigovo potpuno obraćenje dogodilo se pod dramatičnim okolnostima, u bitki kod Tolbiaca protiv Alamana, kada je u smrtnoj opasnosti zazvao Boga svoje žene Klotilde i obećao krštenje ako pobijedi. Nakon izvojevane pobjede, Klodvig je održao riječ te ga je na Božić 496. godine u katedrali u Reimsu svečano krstio sveti Remigije. Time je sveta Klotilda postala oruđe Božje providnosti u obraćenju cijeloga franačkog naroda, koji je kroz stoljeća postao predvodnik kršćanske civilizacije na Zapadu. Klotilda je Klodvigu rodila četiri sina, Ingomira, Klodomira, Hildeberta i Klotara, te kćer Klotildu.
Nakon Klodvigove smrti u Parizu 511. godine, kraljica je dala pokopati supruga u crkvi svetih Apostola (kasnije svete Genoveve), koju su zajedno počeli graditi kao obiteljsku grobnicu, a njezino je dovršenje preuzela sama. Udovištvo ove plemenite žene bilo je obilježeno teškim kušnjama i patnjama. Njezin sin Klodomir poginuo je 524. godine u ratu protiv Burgundijaca, a Klotilda je pod svoje okrilje uzela njegova tri malodobna sina: Teodoalda, Guntera i Klodoalda. Međutim, njezini preostali sinovi Hildebert i Klotar, vođeni pohlepom za bratovom baštinom, lukavstvom su joj oteli djecu te pogubili dvojicu starijih dječaka, dok se najmlađi, Klodoald (sveti Oblak), spasio bijegom u samostan.
Shrvana tolikom okrutnošću, Klotilda je napustila Pariz i povukla se u Tours. Ondje je, uz grob svetoga Martina prema kojemu je gajila žarku pobožnost, provela ostatak života u neprestanoj molitvi, strogom postu i djelima kršćanskoga milosrđa. Živjela je u tolikoj skromnosti i poniznosti da je više nisu smatrali kraljicom, nego istinskom službenicom Božjom. Kušnje su je pratile i u starosti: njezina kći Klotilda umrla je od iscrpljenosti nakon što ju je brat Hildebert izbavio od zlostavljanja njezina arijanskog supruga Amalarika, vizigotskoga kralja. Kada su sinovi Hildebert i Klotar zaratili i našli se pred međusobnim krvoprolićem, Klotilda je čitavu noć u suzama provela na koljenima pred Martinovim grobom moleći za mir. Nakon trideset i četiri godine svetačkog udovištva, bogata krepostima, preminula je u Toursu 3. lipnja 545. godine. Njeno je tijelo svečano preneseno u Pariz i pokopano uz supruga Klodviga.
Čuda
Sveti Grgur Turski u svojoj povijesti opisuje čudo koje se dogodilo po usrdnoj molitvi svete Klotilde dok su se njezini sinovi Klotar i Hildebert spremali na bratoubilački boj u šumi Brotonne u Normandiji. Dok je Klotilda u suzama vapila pred grobom svetoga Martina da spriječi propast njezine djece, iznenada se podigla strahovita oluja s gromovima i vjetrom, koja je bez kapi kiše na okolnim poljima zahvatila i posve rastjerala dvije neprijateljske vojske upravo u času kada su trebale započeti bitku, spasivši tako braću od međusobnoga pokolja.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svete Klotilde slavi se 3. lipnja, na dan njezina prijelaza u vječnost. Rimski martirologij navodi njezin spomen u Toursu u Galiji, ističući da je po njezinim molitvama kralj Klodvig primio kršćansku vjeru te da se nakon njegove smrti pobožno povukla uz baziliku svetoga Martina kao prava službenica Božja. U umjetnosti se prikazuje u kraljevskom ruhu s krunom i velom, držeći u ruci maketu crkve, knjigu molitava ili raspelo, katkada u molitvi pred krštenjem kralja Klodviga. Časti se kao zaštitnica kraljica, supruga, udovica, prognanika i roditelja koji trpe zbog nesloge među djecom.
Isti dan, 3. lipnja, slave se i
- Blaženi Andrija Caccioli, prezbiter 13. stoljeće
- Sveta Oliva od Anagnija, djevica 5. stoljeće
- Sveti Davin Armenski, hodočasnik 11. stoljeće
- Sveti Genezije od Clermont-Ferranda, biskup 7. stoljeće
- Sveti Ivan Grande, redovnik 16. stoljeće
- Sveti Karlo Lwanga i dvanaest drugova, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Kevin od Glendalougha, opat 7. stoljeće
- Sveti Konon iz Teggiana, redovnik 12. stoljeće
- Sveti Lifard, prezbiter i pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Morand od Clunyja, redovnik 12. stoljeće
- Blaženi Didak Oddi, redovnik 20. stoljeće
- Blaženi Franjo Ingleby, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Karlo Renato Collas du Bignon, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Cecilije iz Kartage, prezbiter 3. stoljeće
- Sveti Hilarije od Carcassonnea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan XXIII., papa 20. stoljeće
- Sveti Izak Kordopski, redovnik i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Petar Đổng, mučenik 19. stoljeće