SVETAC · REDOVNIK
Sveti Morand od Clunyja
- Spomendan
- 3. lipnja
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1115.
Život
Sveti Morand rodio se u jedanaestom stoljeću u Porajnju, u plemenitoj kršćanskoj obitelji. Od djetinjstva je primio strog i pobožan odgoj, a školovao se pri katedralnoj školi u Wormsu. Rano je osjetio poziv na svećeništvo te je zaređen za prezbitera. Kao mladi svećenik poduzeo je daleko i naporno hodočašće u Santiago de Compostelu u Španjolskoj kako bi se pomolio na grobu svetoga apostola Jakova.
To je hodočašće iz korijena promijenilo njegov život. Doživjevši na putu prolaznost zemaljskoga i snagu kršćanskoga siromaštva, Morand je na povratku iz Španjolske svratio u slavnu opatiju Cluny u Burgundiji. Duboko dirnut molitvom i svetim životom redovnika pod vodstvom svetoga Huga, odlučio je napustiti svijet i stupiti u clunyjevski red. Nakon što je u Clunyju položio redovničke zavjete i proveo nekoliko godina u strogom mrtvljenju i molitvi, opat ga je poslao u Alzas na molbu grofa Friderika od Ferrettea, koji je želio osnovati samostan na svojim posjedima.
Morand je došao u Altkirch, u blizini Basela, i ondje utemeljio novi samostan, priorat posvećen svetom Kristoforu. Tu je razvio iznimno plodno apostolsko djelovanje. Bio je istinski otac siromaha, tješitelj bolesnih i neumorni propovjednik Evanđelja. Obilazio je sela, mirio posvađane velikaše i poučavao narod u vjeri. Njegov je život bio ispunjen strogom pokorom: čitavu je korizmu provodio o jednoj jedinoj korici kruha i čaši vode. Svoj plodonosni i teški zemaljski hod dovršio je svetom smrću u Altkirchu oko 1115. godine.
Čuda
Sveti Morand nazvan je »apostolom Sundgaua« zbog nebrojenih čudesa kojima je Gospodin pratio njegovo djelovanje. Predaja svjedoči da je jednom prilikom, kada u samostanu nije bilo vina za bolesnike i za svetu misu, Morand načinio znak križa nad praznom bačvom, i ona se smjesta napunila izvrsnim vinom koje nije presušivalo dok god je bilo potrebe. Čudesno je liječio bolesne od teških paraliza i groznica, a zabilježeno je i da je svojim štapom izveo izvor ljekovite vode. Nakon njegove smrti bolesnici su hrlili na njegov grob, svjedočeći o čudesnim oslobođenjima od glavobolje i duševnih smetnji.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Moranda slavi se 3. lipnja. Njegove se relikvije čuvaju u crkvi svetoga Moranda u Altkirchu u Alzasu, koja je postala važno hodočasničko središte. U ikonografiji se prikazuje kao benediktinski redovnik u crnom habitu, često s grozdom grožđa u ruci, s vinovom lozom ili uz vinsku bačvu. Zazivaju ga vinogradari, bačvari i vinari kao svoga zaštitnika, a vjernici mu se utječu u bolestima glave i živčanim tegobama.
Isti dan, 3. lipnja, slave se i
- Blaženi Andrija Caccioli, prezbiter 13. stoljeće
- Sveta Klotilda, kraljica 6. stoljeće
- Sveta Oliva od Anagnija, djevica 5. stoljeće
- Sveti Davin Armenski, hodočasnik 11. stoljeće
- Sveti Genezije od Clermont-Ferranda, biskup 7. stoljeće
- Sveti Ivan Grande, redovnik 16. stoljeće
- Sveti Karlo Lwanga i dvanaest drugova, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Kevin od Glendalougha, opat 7. stoljeće
- Sveti Konon iz Teggiana, redovnik 12. stoljeće
- Sveti Lifard, prezbiter i pustinjak 6. stoljeće
- Blaženi Didak Oddi, redovnik 20. stoljeće
- Blaženi Franjo Ingleby, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Karlo Renato Collas du Bignon, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Cecilije iz Kartage, prezbiter 3. stoljeće
- Sveti Hilarije od Carcassonnea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan XXIII., papa 20. stoljeće
- Sveti Izak Kordopski, redovnik i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Petar Đổng, mučenik 19. stoljeće