SVETAC · BISKUP
Sveti Bruno od Segnija
- Spomendan
- 18. srpnja
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1123.
Život
Sveti Bruno rodio se oko 1048. godine u Soleru u Pijemontu. Prvu naobrazbu primio je u benediktinskom samostanu u rodnome mjestu, a studije je nastavio u Bologni. Nakon svećeničkoga ređenja postao je kanonik u Sieni. Zbog njegove izvanredne učenosti, duboke pobožnosti i pravovjerja, pozvan je u Rim, gdje je služio kao mudar i pouzdan savjetnik četvorici papa. Na rimskoj sinodi 1079. godine Bruno je sjajnom teološkom obranom prisilio Berengarija iz Toursa da se javno odrekne svoje zablude kojom je nijekao stvarnu prisutnost Gospodina Isusa Krista u Presvetoj Euharistiji.
Bio je blizak i drag prijatelj pape svetoga Grgura VII., koji ga je 1080. godine osobno posvetio za biskupa Segnija u Laciju. Iz poniznosti je Bruno odlučno odbio kardinalski naslov. Zbog svoje neustrašive hrabrosti u pomaganju papama u obnovi Crkve i borbi protiv laičke investiture, koju je hrabro nazivao krivovjerjem, nazvan je »sjajnim braniteljem Crkve«. Godine 1095. pratio je papu Urbana II. na crkveni sabor u Clermontu na kojemu je proglašen Prvi križarski rat.
Godine 1102. stupio je u benediktinski red u slavnoj opatiji Monte Cassino, a 1107. godine izabran je za opata, ne napuštajući pritom svoju biskupsku službu u Segniju. No kada je njemački car Henrik V. zatočio papu Paskala II. i iznudio od njega povlasticu o investituri, Bruno je otvoreno i beskompromisno istupio protiv toga sporazuma, tražeći njegovo poništenje radi slobode Crkve. Zbog toga je morao napustiti opatiju Monte Cassino i vratiti se u Segni, gdje je nastavio neumorno bdjeti nad svojim stadom sve do svoje blažene smrti 1123. godine. Napisao je brojna djela, osobito vrijedna tumačenja Petoknjižja, Knjige o Jobu, Psalama, četiriju Evanđelja i Otkrivenja.
Čuda
Sveti je Bruno bio proslavljen darom proroštva i izvanrednim uslišanjima molitava. Predaja svjedoči da je za vrijeme jedne teške gladi u Segniju molitvom osigurao hranu za izgladnjeli puk te da su se zalihe kruha čudesno obnavljale. Dok je razmatrao nad Svetim pismom, subraća su ga viđala obasjana nezemaljskim svjetlom. Nakon njegove blažene smrti na njegovu su se grobu u katedrali u Segniju zbivala mnoga čudesna ozdravljenja, što je potvrdilo njegovu svetost pred cijelom Crkvom.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Bruna slavi se 18. srpnja. Papa Lucije III. proglasio ga je svetim 1183. godine. Njegovo tijelo počiva u katedrali svete Marije u Segniju, čiji je glavni nebeski zaštitnik. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu ili benediktinskom habitu, držeći pero i knjigu svojih biblijskih komentara, često s pokaznicom ili kaležom u ruci kao simbolom njegove obrane euharistijskoga otajstva. Zaštitnik je bibličara, teologa i branitelja crkvene slobode.
Isti dan, 18. srpnja, slave se i
- Blažena Tarzicija Maćkiv, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Šimun iz Lipnice, prezbiter 15. stoljeće
- Sveta Sinforoza i sedam sinova Krescent, Julijan, Nomezije, Primitiv, Justin, Staktije i Eugen, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Arnulf od Metza, biskup 7. stoljeće
- Sveti Emilijan Silistrijski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Filastrije od Brescie, biskup 4. stoljeće
- Sveti Fridrik od Utrechta, biskup i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Matern od Milana, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj de Bruxelles, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveta Teodozija Carigradska, redovnica i mučenica 8. stoljeće
- Sveti Dominik Nikola Đinh Đạt, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Rufil od Forlimpopolija, biskup 4. stoljeće