SVETAC · OPAT
Sveti Stjepan od Mureta
- Spomendan
- 8. veljače
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1124.
Život
Sveti Stjepan od Mureta rodio se oko 1045. godine u Thiersu u pokrajini Auvergne, u obitelji tamošnjega vikonta. Od rane mladosti osjećao je snažan poticaj za posvećenim životom. U mladosti je boravio u Italiji, gdje je posjetio brojna svetišta i upoznao svete redovnike i pustinjake čiji ga je kreposni i strogi život nadahnuo da krene putem potpunoga predanja Kristu.
Nakon povratka u Francusku Stjepan se odrekao svih nasljednih prava, imanja i plemićkih povlastica. Oko 1076. godine povukao se u divlju i pustu goru Muret, nedaleko od Limogesa u Akvitaniji. Tamo je započeo iznimno strog pustinjački život u samoći, neprestanoj molitvi, postu i tjelesnom mrtvljenju. Njegova je jedina hrana bila divlje bilje i malo kruha, a odjeća mu je bila gruba i siromašna. Njegovo je jedino pravilo bilo doslovno nasljedovanje Raspetoga i sveto Evanđelje.
Premda je bježao od svijeta, miris njegove svetosti privukao je mnoge muževe koji su željeli živjeti pod njegovim vodstvom. Stjepan ih je primio s očinskom ljubavlju, pružajući im primjer svetoga života. Tako je nastao grandmontski red. U ustroju svoje zajednice Stjepan je uspostavio mudru i jedinstvenu podjelu: klericima je povjerio slavljenje božanskoga časoslova, liturgijsku hvalu i neprestanu kontemplaciju, dok je svu vremenitu brigu o samostanskim potrebama i upravljanju imanjem u bratskoj ljubavi prepustio isključivo braći laicima. Time je svećenicima omogućio da se bez ikakvih svjetovnih smetnji posvete jedino Bogu.
Stjepan za života nije napisao opširna pravila, nego je svoje učenike poučavao živim primjerom neizmjerne ljubavi, poniznosti i strogosti prema sebi. Nakon pola stoljeća provedenoga u pustinjačkom trudu, sveti je utemeljitelj preminuo na gori Muret 8. veljače 1124. godine. Nedugo nakon njegove smrti, zajednica se preselila na obližnji Grandmont, gdje se red pod njegovim imenom čvrsto razvio.
Čuda
Sveti je Stjepan za života bio obdaren nadnaravnim darovima. Šumske zvijeri i ptice krotko su mu se približavale i jele iz njegovih ruku, prepoznajući u njemu svetoga čovjeka Božjega. Predaja svjedoči da je na njegovu molitvu iz suhe stijene provreo izvor vode za potrebe njegove zajednice. Nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu događala nebrojena čudesa: bolesnici su ozdravljali, slijepi su zadobivali vid, a nijemi progovarali. Ta su brojna čuda potaknula Crkvu da ga svečano uvrsti među svete.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Stjepana slavi se 8. veljače. Papa Klement III. svečano ga je proglasio svetim 1189. godine. Njegova se sveta glava i danas s velikim poštovanjem čuva u župnoj crkvi u mjestu Saint-Sylvestre. U ikonografiji se prikazuje kao pustinjak ili opat u jednostavnoj halji, s križem i lubanjom u rukama ili kako kleči u molitvi pred Raspetim. Glavni je zaštitnik grandmontskoga reda, pustinjaka i kontemplativnih duša.
Isti dan, 8. veljače, slave se i
- Sveta Josipa Bakhita, djevica 20. stoljeće
- Sveta Kointa Aleksandrijska, mučenica 3. stoljeće
- Sveti Honorat od Milana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Jakut, opat 5. stoljeće
- Sveti Jeronim Emiliani, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Nicetije od Besançona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Pavao od Verduna, biskup 7. stoljeće
- Blažena Josipa Gabrijela Bonino, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Petar Ognej, biskup 11. stoljeće
- Sveti Juventije od Pavije, biskup 4. stoljeće
- Sveti monasi samostana Dija, mučenici 5. stoljeće