SVETICA · DJEVICA
Sveta Rozalija Palermska
- Spomendan
- 4. rujna
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1170.
Među najštovanijima: Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveta Rozalija rodila se u dvanaestom stoljeću na Siciliji kao kći plemića Sinibalda, gospodara Quisquine, i majke Roze, koja je potjecala iz carskoga roda Karla Velikoga. Odgajana u kršćanskoj vjeri i pobožnosti na velikaškom dvoru, sveta je djevica u ranoj mladosti spoznala prolaznost i ništavnost zemaljskih časti, sjaja i bogatstva te je odlučila svoj život nepodijeljena srca posvetiti jedino božanskomu Zaručniku Isusu Kristu.
Napustila je roditeljski dom i sve svjetovne udobnosti kako bi u potpunoj samoći služila Bogu. Najprije se sklonila u nepristupačnu spilju u šumovitu predjelu blizu Bivone, a potom se povukla u samotnu pećinu na gori Pellegrino pokraj Palerma. Ondje je provodila iznimno strog pustinjački život u neprekidnoj molitvi, strogom postu, noćnim bdjenjima, tjelesnom mrtvljenju i trajnom razmatranju nebeskih tajni. Skrivena od očiju svijeta i posve sjedinjena s Raspetim Gospodinom, sveta je Rozalija dovršila svoj zemaljski hod u svojoj pećini na gori Pellegrino, gdje je u miru preminula i bila pokopana.
Čuda
Godine 1624., u vrijeme kada je u Palermu harala strašna kuga, prema crkvenoj predaji otkriveni su neraspadnuti i posvećeni posmrtni ostaci svete Rozalije u pećini na gori Pellegrino. Kada su njezine svete relikvije u svečanoj procesiji unesene u grad Palermo, po njezinu je moćnom zagovoru prestala smrtonosna pošast, a mnogi su bolesnici čudesno ozdravili, čime je Gospodin naočigled svih proslavio svoju vjernu službenicu.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Urban VIII. uvrstio je ime svete Rozalije u Rimski martirologij. Njezine se relikvije s velikim slavljem čuvaju u katedrali u Palermu, kamo su svečano prenesene 1624. godine. Glavni joj se spomendan slavi 4. rujna, dok se na Siciliji 15. srpnja slavi poseban blagdan prijenosa njezinih relikvija. Glavna je zaštitnica grada Palerma i čitave Sicilije te moćna zagovornica protiv zaraznih bolesti i kuge. U kršćanskoj se umjetnosti prikazuje kao mlada pustinjakinja ovjenčana vijencem od ruža, s raspelom, lubanjom ili grčkim križem u ruci.
Isti dan, 4. rujna, slave se i
- Blažena Katarina Mattei iz Racconigija, djevica 16. stoljeće
- Blaženi Franjo Sendra Ivars, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Ida od Herzfelda, udovica 9. stoljeće
- Sveta Irmgarda od Kölna, grofica 11. stoljeće
- Sveti Bonifacije I., papa 5. stoljeće
- Sveti Fredald od Mendea, biskup i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Kaletrik od Chartresa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Mojsije, prorok Stari zavjet
- Blažena Marija od svete Cecilije Rimske Bélanger, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Bernard Bleda Grau, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Josip Paskval Carda Saporta, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Scipion Jeronim Brigeat de Lambert, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Marcel od Châlonsa, mučenik 7. stoljeće