SVETAC · BISKUP
Sveti Bonfilije od Foligna
- Spomendan
- 27. rujna
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1115.
Život
Sveti Bonfilije rodio se u jedanaestom stoljeću u Osimu u talijanskoj pokrajini Marke. Od rane se mladosti posvetio redovničkom životu, stupivši u benediktinski samostan Santa Maria di Storaco blizu Cingolija. Ondje je svojom dubokom poniznošću, ljubavlju prema šutnji i postojanom molitvom postao uzor braći, koja su ga kasnije izabrala za svoga opata.
Kada je 1078. godine umro biskup Foligna, kler i puk jednodušno su zatražili da Bonfilije postane njihovim pastirom. Unatoč osobnom otporu, prihvatio je biskupsku službu u poslušnosti Crkvi. Kao biskup Foligna predano je upravljao stadom, braneći prava siromašnih i promičući reformu klera u duhu svetoga Grgura VII. No kada se krajem jedanaestoga stoljeća pokrenuo Prvi križarski rat, Bonfilije je osjetio neodoljiv poziv da pođe u Kristovu domovinu. Uz dopuštenje crkvenih vlasti napustio je biskupsku stolicu i pošao na hodočašće u Svetu Zemlju.
U Jeruzalemu i na svetim mjestima proveo je punih deset godina, živeći u dubokoj molitvi, skrovitosti, siromaštvu i razmatranju Kristove muke na samim mjestima našega otkupljenja. Oko 1104. godine vratio se u Italiju i ponovno pokucao na vrata svoga nekadašnjeg samostana Storaco, tražeći da ga prime kao najjednostavnijega monaha. No čeznući za još savršenijim sjedinjenjem s Gospodinom, povukao se u pustinjačku osamu u Fari blizu Cingolija. Ondje je u šumskoj tišini proveo posljednje godine u neprestanoj kontemplaciji, predavši svetu dušu Bogu 27. rujna oko 1115. godine.
Čuda
Sveti je Bonfilije bio obdaren darom suza i dubokog uvida u ljudske duše. Za vrijeme njegova desetogodišnjega boravka u Svetoj Zemlji, mnogi su hodočasnici svjedočili o njegovim molitvama koje su izmolile utjehu i ozdravljenje beznadnim bolesnicima. Nakon njegova povratka u Italiju i povlačenja u samoću, na njegovu su kolibu dolazili ljudi tražeći pomoć u teškim nevoljama. Kada je preminuo u svojoj osami, tijelo mu je pronađeno netaknuto, a iz njegova groba širio se zamamni miris, popraćen brojnim čudesnim uslišanjima vjernika koji su zazivali njegov zagovor.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Bonfilija slavi se 27. rujna. Njegove su se relikvije dugo častile u Cingoliju i crkvama pokrajine Marke, gdje je uspomena na njegova sveta djela ostala živa kroz stoljeća. Prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom položenom uz noge i u jednostavnom monaškom habitu, držeći hodočasnički štap i križ, kao znak svoje ljubavi prema Svetoj Zemlji i pustinjačkoj samoći. Zaštitnik je hodočasnika u Svetu Zemlju, pustinjaka i onih koji teže duhovnom miru.
Isti dan, 27. rujna, slave se i
- Blaženi Josip Fenollosa Alcayna, prezbiter, i Fidel Climent Sanchis, redovnik, mučenici 20. stoljeće
- Sveta Hiltruda od Liessiesa, djevica 8. stoljeće
- Sveti Elzear de Sabran, grof 14. stoljeće
- Sveti Gaj od Milana, biskup 3. stoljeće
- Sveti Vinko Paulski, prezbiter 17. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Laborier du Vivier, đakon i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Lovro iz Ripafratte, prezbiter 15. stoljeće
- Sveti Adolf i Ivan, braća i mučenici 9. stoljeće
- Sveti Florentin, mučenik 5. stoljeće