Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 12. stoljeće › Životopisi › Sveti Bonfilije od Foligna

Sveti Bonfilije od Foligna
Klikni za povećanje
×
Sveti Bonfilije od Foligna
Sveti Bonfilije od Foligna. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Bonfilije od Foligna

Spomendan
27. rujna
Razdoblje
12. stoljeće
Smrt
1115.

Život

Sveti Bonfilije rodio se u jedanaestom stoljeću u Osimu u talijanskoj pokrajini Marke. Od rane se mladosti posvetio redovničkom životu, stupivši u benediktinski samostan Santa Maria di Storaco blizu Cingolija. Ondje je svojom dubokom poniznošću, ljubavlju prema šutnji i postojanom molitvom postao uzor braći, koja su ga kasnije izabrala za svoga opata.

Kada je 1078. godine umro biskup Foligna, kler i puk jednodušno su zatražili da Bonfilije postane njihovim pastirom. Unatoč osobnom otporu, prihvatio je biskupsku službu u poslušnosti Crkvi. Kao biskup Foligna predano je upravljao stadom, braneći prava siromašnih i promičući reformu klera u duhu svetoga Grgura VII. No kada se krajem jedanaestoga stoljeća pokrenuo Prvi križarski rat, Bonfilije je osjetio neodoljiv poziv da pođe u Kristovu domovinu. Uz dopuštenje crkvenih vlasti napustio je biskupsku stolicu i pošao na hodočašće u Svetu Zemlju.

U Jeruzalemu i na svetim mjestima proveo je punih deset godina, živeći u dubokoj molitvi, skrovitosti, siromaštvu i razmatranju Kristove muke na samim mjestima našega otkupljenja. Oko 1104. godine vratio se u Italiju i ponovno pokucao na vrata svoga nekadašnjeg samostana Storaco, tražeći da ga prime kao najjednostavnijega monaha. No čeznući za još savršenijim sjedinjenjem s Gospodinom, povukao se u pustinjačku osamu u Fari blizu Cingolija. Ondje je u šumskoj tišini proveo posljednje godine u neprestanoj kontemplaciji, predavši svetu dušu Bogu 27. rujna oko 1115. godine.

Čuda

Sveti je Bonfilije bio obdaren darom suza i dubokog uvida u ljudske duše. Za vrijeme njegova desetogodišnjega boravka u Svetoj Zemlji, mnogi su hodočasnici svjedočili o njegovim molitvama koje su izmolile utjehu i ozdravljenje beznadnim bolesnicima. Nakon njegova povratka u Italiju i povlačenja u samoću, na njegovu su kolibu dolazili ljudi tražeći pomoć u teškim nevoljama. Kada je preminuo u svojoj osami, tijelo mu je pronađeno netaknuto, a iz njegova groba širio se zamamni miris, popraćen brojnim čudesnim uslišanjima vjernika koji su zazivali njegov zagovor.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Bonfilija slavi se 27. rujna. Njegove su se relikvije dugo častile u Cingoliju i crkvama pokrajine Marke, gdje je uspomena na njegova sveta djela ostala živa kroz stoljeća. Prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom položenom uz noge i u jednostavnom monaškom habitu, držeći hodočasnički štap i križ, kao znak svoje ljubavi prema Svetoj Zemlji i pustinjačkoj samoći. Zaštitnik je hodočasnika u Svetu Zemlju, pustinjaka i onih koji teže duhovnom miru.

Isti dan, 27. rujna, slave se i