SVETAC · PREZBITER
Sveti Vinko Paulski
- Spomendan
- 27. rujna
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1660.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveti Vinko Paulski rođen je 24. travnja 1581. godine u selu Pouy u Gaskonji u siromašnoj seljačkoj obitelji Jeana de Paula i Bertrande de Moras. U djetinjstvu je čuvao stada, no prepoznavši njegovu bistrinu, roditelji su ga poslali na školovanje kod franjevaca u Daxu. Teologiju je studirao u Toulouseu, gdje je zaređen za svećenika 23. rujna 1600. godine. Prema njegovim zapisima, na povratku s putovanja morem 1605. zarobili su ga turski gusari i prodali u roblje u Tunisu, odakle je nakon dvije godine pobjegao obrativši svoga gospodara. Nakon boravka u Rimu vratio se u Pariz, gdje je postao kapelan kraljice Margarete od Valoisa i župnik u Clichyju. Ključan utjecaj na njegov duhovni razvoj imao je susret sa svetim Franjom Saleškim.
Godine 1613. ušao je u službu moćne plemićke obitelji de Gondi kao odgojitelj njihove djece i duhovnik gospođe de Gondi. Obilazeći njihove posjede, Vinko je uočio duboku duhovnu zapuštenost i bijedu seoskoga puka. Godine 1617. u Châtillon-les-Dombesu utemeljio je prve Bratovštine ljubavi za pomoć siromasima i bolesnicima. Kao kraljevski kapelan galija obilazio je utamničene osuđenike na galijama u Parizu, Bordeauxu i Marseilleu, donoseći im ljudsku i kršćansku utjehu u najmračnijim podrumima.
Godine 1625. utemeljio je Misijsku družbu (lazariste), zajednicu svećenika posvećenu pučkim misijama na selu i odgoju svećeničkih kandidata. Vinko je uvidio da nema obnove naroda bez svetih svećenika, pa je otvorio brojna sjemeništa i utemeljio glasovite utorničke konferencije za svećenike u samostanu Saint-Lazare u Parizu. Godine 1633., zajedno sa svetom Lujzom de Marillac, osnovao je Kćeri kršćanske ljubavi (milosrdnice), prvu žensku redovničku zajednicu koja nije bila zatvorena u klauzuru, nego je obilazila siromahe, bolesnike i napuštenu djecu po gradskim ulicama.
Vinko je u svakom patniku prepoznavao lice Krista patnika. Tijekom ratova i gladi organizirao je pomoć za čitave pokrajine, osnivao bolnice za nahočad i staračke domove. Bio je član kraljevskoga "Vijeća savjesti" za izbor biskupa. Preminuo je u Parizu 27. rujna 1660. godine u dubokoj starosti, ostavivši iza sebe neizmjerno djelo djelotvorne ljubavi.
Čuda
Bog je svetoga Vinka obdario darom čitanja srdaca i čudesnoga umnažanja hrane i novca kojima je hranio tisuće gladnih u vremenima gladi. Nakon njegove smrti njegovo je tijelo pronađeno neraspadnuto, šireći miomiris svetosti.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Klement XII. 16. lipnja 1737. godine, nakon što ga je Benedikt XIII. beatificirao 1729. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 27. rujna. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u kapeli lazarista u ulici de Sèvres u Parizu. Papa Lav XIII. proglasio ga je sveopćim zaštitnikom svih karitativnih udruga i djela kršćanskoga milosrđa. Zaštitnik je bolnica, siromaha, zatvorenika i siročadi.
Isti dan, 27. rujna, slave se i
- Blaženi Josip Fenollosa Alcayna, prezbiter, i Fidel Climent Sanchis, redovnik, mučenici 20. stoljeće
- Sveta Hiltruda od Liessiesa, djevica 8. stoljeće
- Sveti Bonfilije od Foligna, biskup 12. stoljeće
- Sveti Elzear de Sabran, grof 14. stoljeće
- Sveti Gaj od Milana, biskup 3. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Laborier du Vivier, đakon i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Lovro iz Ripafratte, prezbiter 15. stoljeće
- Sveti Adolf i Ivan, braća i mučenici 9. stoljeće
- Sveti Florentin, mučenik 5. stoljeće