SVETAC · PREZBITER
Sveti Andrija Avellino
- Spomendan
- 10. studenoga
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1608.
Život
Sveti Andrija Avellino, kršten imenom Lancelotto, rođen je 1521. godine u mjestu Castronuovo u talijanskoj pokrajini Basilicata, od roditelja Giovannija Avellina i Margherite rođene Appella. Prvi kršćanski odgoj primio je od svoga ujaka, mjesnoga nadvikara. Kao mladić odlikovao se iznimnom ljepotom, no iznad svega ljubio je krepost čistoće. Kako bi se sačuvao od svjetovnih napasti kojima je bio izložen za vrijeme studija u Veneciji, primio je crkvenu tonzuru. Potom je na sveučilištu u Napulju studirao građansko i crkveno pravo, postigao doktorat te bio zaređen za svećenika u dobi od dvadeset i šest godina.
Neko je vrijeme uspješno djelovao kao odvjetnik na crkvenom sudištu u Napulju. Međutim, jednoga dana u žaru rasprave braneći prijatelja izgovorio je laž. Ubrzo nakon toga u Svetom pismu naišao je na opomenu iz Knjige Mudrosti: »Lažljiva usta ubijaju dušu« (Mudr 1,11Čuvajte se isprazna gunđanja i čuvajte jezik od opakih riječi, jer i najtajnija riječ nije bez učinka, a lažljiva usta ubijaju dušu.). Te su riječi duboko potresle njegovu savjest. Donio je odluku da napusti pravničku karijeru i položio je hrabar zavjet da će se svakoga dana neumorno truditi oko napretka u kršćanskim krepostima i nijekanju vlastite volje. Nadbiskup Napulja povjerio mu je zahtjevnu zadaću obnove samostana redovnica u Baianu, u kojemu je vladala velika stega. Svojim blagim, ali odlučnim nastupom Andrija je uveo redovničku disciplinu, no time je navukao mržnju pokvarenih ljudi koji su jedne noći na njega izvršili atentat i teško ga ranili.
Oporavljajući se u samostanu teatinskih redovnika kod bazilike svetoga Pavla u Napulju, donio je odluku o potpunom predanju redovničkomu staležu. U trideset i petoj godini života obukao je habit reda koji je utemeljio sveti Kajetan Tijenski, te je u čast križa uzeo ime Andrija. Nakon novicijata postao je učitelj novaka i tu je službu vršio deset godina, a potom je biran za poglavara. Na molbu svetoga Karla Boromejskoga, koji je bio njegov prisni prijatelj i često tražio njegove savjete, Andrija je utemeljio teatinske kuće u Milanu i Piacenzi te proveo tridentsku obnovu. Bio je neumoran propovjednik i traženi duhovni vođa. Među njegovim duhovnim sinovima ističe se otac Lorenzo Scupoli, autor glasovite knjige »Duhovni boj«. Unatoč brojnim pastoralnim obvezama, napisao je brojne asketske rasprave i ostavio bogatu duhovnu korespondenciju. Dana 10. studenoga 1608. godine, dok je pred oltarom započinjao svetu misu riječima »Introibo ad altare Dei«, doživio je moždani udar. Nakon što je pobožno primio svetu popudbinu, u miru je predao dušu Gospodinu u osamdeset i osmoj godini života.
Čuda
Sveti je Andrija za života bio obdaren darom pronicanja u ljudske savjesti i ozdravljenja bolesnih. Ipak, najupečatljivije čudo zbilo se tri dana nakon njegove smrti. Glasoviti liječnik i anatom Giulio Iasolino posjetio je samostan 13. studenoga 1608. godine i našao svečevo tijelo potpuno svježe, toplo i rumeno, kao da spava, bez ikakvih znakova ukočenosti ili raspadanja. Kada je škarama načinio tri mala reza na svečevu uhu, potekla je živa, topla i crvena krv, koju su redovnici sakupili u staklene posudice. Ta je krv godinama ostala tekuća i nije se usirila, a njezinim su dodirom mnogi bolesnici čudesno ozdravljali, što je liječnik pod prisegom posvjedočio u kanonskom procesu.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Urban VIII. proglasio ga je blaženim 14. listopada 1624. godine, a papa Klement XI. svečano ga je kanonizirao 22. svibnja 1712. godine. Njegov se liturgijski spomendan slavi 10. studenoga. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva pod oltarom u velebnoj bazilici San Paolo Maggiore u Napulju. U ikonografiji se prikazuje kao teatinac u crnom habitu, s rukom na prsima ili u trenutku pada pred oltarom okružen anđelima. Glavni je zaštitnik rodnoga mjesta Castronuovo di Sant'Andrea, suzaštitnik Napulja i Sicilije, te se u cijeloj Crkvi s velikim pouzdanjem zaziva kao moćni zaštitnik protiv iznenadne i nepripravne smrti te zagovornik osoba pogođenih moždanim udarom.
Isti dan, 10. studenoga, slave se i
- Sveti Baudolin, pustinjak 8. stoljeće
- Sveti Demetrije Antiohijski, biskup 2. stoljeće
- Sveti Just od Canterburyja, biskup 6. stoljeće
- Sveti Lav I. Veliki, papa i crkveni naučitelj 5. stoljeće
- Sveti Orest iz Tijane, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Acisclo Piña Piazuelo, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Narses, biskup, i Josip, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Prob od Ravenne, biskup 4. stoljeće