SVETAC · PREZBITER
Sveti Josip iz Leonesse
- Spomendan
- 4. veljače
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1612.
Život
Sveti Josip iz Leonesse, krsnim imenom Eufranio Desideri, rođen je 8. siječnja 1556. godine u planinskom mjestu Leonessa u talijanskoj pokrajini Umbriji, od roditelja Giovannija Desiderija i Francesce rođene Paolini. Još kao dječak pokazivao je nesvakidašnju sklonost molitvi: podizao bi male kućne oltare, okupljao vršnjake i poticao ih da mole s njim, a petkom se dragovoljno podvrgavao pokori s bratovštinom Svetoga Spasitelja. Rano je ostao siroče pa se za njegov odgoj brinuo ujak, koji mu je namijenio bogatu ženidbu. No u šesnaestoj godini, nakon što je prebolio tešku ognjicu, Eufranio je odlučio napustiti sve svjetovne planove i stupiti među kapucine u samostanu Carcerelle pokraj Asiza.
Položivši redovničke zavjete u siječnju 1573. godine, uzeo je ime brat Josip. Za svećenika je zaređen 24. rujna 1580. godine u Ameliji. U samostanu je vodio izuzetno strog život, neprestano posteći i mrtveći svoje tijelo. Nazivao je svoje tijelo »bratom magarcem« i govorio mu da se ne treba hraniti poput plemenita konja, nego biti zadovoljno s malo kruha i vode. Godine 1587. poglavari su ga, s blagoslovom pape Siksta V., poslali u Carigrad kako bi pružao duhovnu i materijalnu pomoć kršćanskim zarobljenicima i robovima na osmanskim galijama.
U Carigradu se Josip sa subraćom nastanio u zapuštenoj četvrti Galata. Neumorno je obilazio robove, tješio ih, dijelio im sakramente i njegovao zaražene kugom, od koje je i sam obolio, ali je čudesno ozdravio. Ponesen svetim žarom, svakodnevno je propovijedao po gradu, a njegova je odvažnost dosegla vrhunac kada je pokušao ući u sam sultanov dvor kako bi pred sultanom Muratom III. navijestio evanđelje Isusa Krista. Zbog toga je uhićen i osuđen na smrt vješanjem na kuke. Tri je dana visio na drvenoj gredi, obješen o željezne kuke zabodene u desnu ruku i desnu nogu, dok je pod njim tinjala vatra. Na čudesan je način preživio ta strašna mučenja te je pušten i protjeran iz carstva.
Vrativši se u Italiju, sa sobom je doveo jednoga grčkog biskupa koji je bio otpao od vjere, te ga je u Rimu izmirio s Crkvom. Ostatak života Josip je posvetio pučkim misijama po zabitim selima Umbrije i Abruzza, propovijedajući neumorno po šest do sedam puta na dan. Za vrijeme jubilarne 1600. godine u Otricoliju je posluživao siromašne hodočasnike na putu za Rim: prao im je noge, šišao ih i dijelio im hranu. U Todiju je vlastitim rukama obrađivao vrt kako bi plodove darovao gladnima. Oboljevši od teške zloćudne bolesti, podnio je operaciju bez jauka, držeći u ruci raspelo. Preminuo je u Amatriceu 4. veljače 1612. godine u pedeset i šestoj godini života.
Čuda
Gospodin je svetoga Josipa očuvao na čudesan način tijekom trodnevnoga visenja na krvničkim kukama u Carigradu, odakle ga je, prema predaji, oslobodio sam Božji anđeo i zaliječio mu rane, što je zaprepastilo i samoga sultana. Za vrijeme pučkih misija po njegovoj su molitvi ozdravljali mnogi bolesnici. Ipak, najpoznatije čudo zbilo se na Uskrs 1739. godine nad djetetom Giuseppeom Dionisijem, koji je rođen bez kosti u donjem dijelu tijela, što su liječnici potvrdili kao neizlječivo stanje. Očajna majka položila je dijete na oltar blaženika u Leonessi, a dječak je u trenu ustao na vlastite noge s posve zdravim i čvrstim kostima.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Klement XII. proglasio ga je blaženim 22. lipnja 1737. godine, a papa Benedikt XIV. svetim 29. lipnja 1746. godine. Njegov se spomendan slavi 4. veljače. Svečeve relikvije počivaju u svetištu podignutom njemu u čast u rodnoj Leonessi, kamo su prenesene nakon potresa u Amatriceu 1639. godine. Papa Pio XII. proglasio ga je 12. siječnja 1952. godine nebeskim zaštitnikom katoličkih misija u Turskoj. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u kapucinskom habitu, s raspelom u ruci ili sa željeznim kukama, oruđem svoga carigradskog mučeništva. Zaštitnik je rodne Leonesse, grada Amatricea i kapucinske provincije u Abruzzu.
Isti dan, 4. veljače, slave se i
- Sveta Ivana Valoška, kraljica i redovnica 16. stoljeće
- Sveti Eutihije Rimski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Gilbert od Sempringhama, prezbiter 12. stoljeće
- Sveti Izidor Peluzijski, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Nikola Studit, opat 9. stoljeće
- Sveti Raban Mauro, biskup 9. stoljeće
- Blaženi Ivan Speed, mučenik 16. stoljeće
- Sveti Aventin od Chartresa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Aventin od Troyesa, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Filej, biskup, i Filorom, vojni tribun, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ivan de Brito, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Papije, Diodor i Klaudijan, mučenici 3. stoljeće