Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Blaženi Conor O'Devany, biskup, i Patrik O'Loughran, prezbiter

BLAŽENICI · MUČENICI

Blaženi Conor O'Devany, biskup, i Patrik O'Loughran, prezbiter

Spomendan
1. veljače
Razdoblje
17. stoljeće

Život

Blaženi Conor O'Devany rođen je oko 1532. godine u mjestu Malin Head u pokrajini Donegal u Irskoj. Još kao mladić stupio je u Red manje braće u samostanu Donegal, gdje je prihvatio strogi opservantski život u molitvi i siromaštvu. Dok je 1582. godine boravio u Rimu, papa Grgur Trinaesti imenovao ga je biskupom Downa i Connora, a posvetio ga je kardinal Nicolas de Pellevé 2. veljače 1583. godine. Vratio se u Irsku u iznimno opasno vrijeme progona pod kraljicom Elizabetom Prvom, preuzevši vodstvo povjerenoga mu stada.

Godine 1588. biskup Conor je uhićen i zatvoren u dvorac u Dublinu. Budući da mu nisu mogli dokazati nikakav prijestup, držali su ga u tamnici sve do studenoga 1590. godine, kada je oslobođen. Nastavio je skrovito djelovati, zaštićen od lokalnih katoličkih vođa, obilazeći vjernike i dijeleći sakramente. U tom je razdoblju sastavio i popis onih koji su u Irskoj položili život za katoličku vjeru. No u ljeto 1611. godine, kada je već bio starac od gotovo osamdeset godina, ponovno je uhvaćen na djelu dok je podjeljivao sakrament svete krizme. Odveden je u Dublin i optužen za veleizdaju.

Na montiranom suđenju u siječnju 1612. godine namještena ga je porota proglasila krivim. Pobožnoj ženi koja mu je u zatvor nosila hranu starac biskup je radosno rekao da se nikada nije osjećao bolje te da mu je jedina želja umrijeti mučeničkom smrću za Krista, a ne skončati od starosti u tamnici. Zamolio ju je da ga pokopaju u jednostavnom franjevačkom habitu, rekavši da to siromaško odijelo cijeni više od svih biskupskih časti.

Dana 1. veljače 1612. godine vožen je na kolima od dvorca do vješala s druge strane rijeke. Cijeli je put bio ispunjen mnoštvom katoličkoga puka koji je u suzama na koljenima molio njegov blagoslov. Protestantski propovjednici nagovarali su ga da prizna krivnju za izdaju, na što im je biskup mirno odgovorio da mu je kraljevski namjesnik nudio život i visoke prihode samo da jednom uđe u njihovu crkvu, pokazavši rukom prema obližnjem tornju. Prije nego što se uspeo na stratište, starac je s poštovanjem poljubio drvo vješala te pozvao okupljene katolike na postojanost u vjeri. Obešen je, a potom još živ rasječen na četiri dijela.

Zajedno s njim na istom je stratištu podnio mučeništvo blaženi Patrik O'Loughran, revni svećenik koji je bio uhićen u Corku i osuđen samo zato što je vjerno vršio svoju svećeničku službu i ostao vjeran Rimokatoličkoj Crkvi.

Čuda

Odmah nakon mučeništva okupljeni je narod, unatoč vojničkoj straži, počeo skupljati dijelove biskupove odjeće, konop i iverje s vješala kao svete relikvije. Cijelu noć mnoštvo je bdjelo u molitvi uz njihove posmrtne ostatke, a zabilježeno je da je jedan teški bolesnik smjesta ozdravio čim je s vjerom dotaknuo tijelo svetoga mučenika. Od ponoći pa do zore uz njihove je posmrtne ostatke slavljena sveta misa za svetom misom. Iako su vlasti naredile da se ostaci zakopaju na samom stratištu, pobožni katolici su ih sljedeće noći potajno prenijeli i časno pokopali na groblju crkve svetoga Jakova.

Štovanje i zaštitništvo

Blaženi Conor O'Devany i blaženi Patrik O'Loughran spominju se u Rimskom martirologiju 1. veljače, na dan njihova mučeništva, a u Irskoj se njihov spomen slavi i 20. lipnja u zajedništvu s ostalim irskim mučenicima. Papa Ivan Pavao Drugi svečano ih je proglasio blaženima 27. rujna 1992. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. U kršćanskoj umjetnosti blaženi Conor O'Devany prikazuje se kao časni starac sijeve brade, u franjevačkom habitu s biskupskim križem i palmom mučeništva, često uz vješala koja ljubi.

Isti dan, 1. veljače, slave se i