SVETAC · PREZBITER I MUČENIK
Sveti Fidelis iz Sigmaringena
- Spomendan
- 24. travnja
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1622.
Život
Sveti Fidelis iz Sigmaringena rođen je 1. listopada 1577. godine u mjestu Sigmaringenu u Njemačkoj, u obitelji gradskoga načelnika Johannesa Reya. Krsnim imenom zvao se Marko. Školovao se na sveučilištu u Freiburgu u Breisgauu, gdje je studirao filozofiju i pravo. Nekoliko je godina proveo putujući Europom kao odgojitelj mladih plemića, njegujući bolesnike i pomažući siromasima u svakom gradu u koji bi došao. Godine 1611. postigao je doktorat obaju prava te započeo uspješnu odvjetničku praksu u Colmaru u Elzasu. Zbog svoje pravednosti i besplatnoga zastupanja nevoljnika prozvan je odvjetnikom siromaha. No zgađen nepravdom i podmitljivošću koje su vladale na sudovima, odlučio je napustiti svjetovnu karijeru.
Zaređen je za svećenika 1612. godine te je iste godine stupio u Red manje braće kapucina u Freiburgu, uzevši redovničko ime Fidelis, što znači Vjeran, prema biblijskom obećanju iz Knjige Otkrivenja: Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života. Završivši bogoslovne nauke u Konstanzu, služio je kao gvardijan u samostanima u Rheinfeldenu, Freiburgu i Feldkirchu, ističući se strogim pokorničkim životom, dugim noćnim molitvama i plamenim propovijedanjem. Za vrijeme teških zaraza nesebično je dvorio bolesne vojnike i građane.
Godine 1621. novoosnovana rimska Kongregacija za širenje vjere imenovala ga je predvodnikom misije u švicarskom kantonu Graubündenu, kako bi povratio stanovništvo koje je bilo zahvaćeno zwinglijanstvom i kalvinizmom. Pošao je u misiju u potpunom siromaštvu, noseći samo raspelo, Bibliju i brevijar. Njegov apostolski rad i javne rasprave urodili su mnogim obraćenjima, no izazvali su žestok bijes protivnika koji su ga optuživali za političke spletke i prijetili mu smrću. Fidelis je osjećao da mu se bliži čas mučeništva, za što je godinama usrdno molio.
Dana 24. travnja 1622. godine slavio je svetu misu u Grüschu, a potom pošao propovijedati u Seewis. Usred propovijedi u crkvi nastala je oružana pobuna te su naoružani vojnici zapucali prema njemu. Odbivši ponude da se skloni na sigurno, Fidelis je na povratku prema Grüschu presretnut od naoružane čete. Zatražili su od njega da se odrekne katoličke vjere, na što je on postojano odgovorio: Došao sam pobijati krivovjerje, a ne prihvaćati ga; katolička vjera je vjera svih vjekova i ja se ne bojim smrti. Pokošen udarcima mača, pao je na koljena i moleći oprost za svoje ubojice predao duh Bogu. Postao je prvi mučenik Kongregacije za širenje vjere.
Čuda
Sveti Fidelis imao je dar proroštva te je točno prorekao svoju skoru mučeničku smrt i pobjedu istine, potpisujući svoja posljednja pisma kao onaj koji će uskoro postati hrana crvima. Nakon njegova ubojstva protestantski propovjednik koji je bio među napadačima bio je toliko potresen svetčevom krotkošću i praštanjem da se javno odrekao svojih zabluda i obratio na katoličku vjeru. Šest mjeseci nakon pokopa njegovo je tijelo pronađeno posve neraspadnuto.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Fidelisa slavi se 24. travnja. Njegove svete relikvije počivaju u kapucinskoj crkvi u Feldkirchu u Austriji te u katedrali u Churu u Švicarskoj. Papa Benedikt Trinaesti proglasio ga je blaženim 24. ožujka 1729. godine, a papa Benedikt Četrnaesti svetim 29. lipnja 1746. godine. U likovnoj umjetnosti prikazuje se u kapucinskom habitu s raspelom u ruci, mučeničkom palmom, ranom na glavi i toljagom ili mačem kojim je usmrćen. Zaštitnik je pravnika, odvjetnika i katoličkih misija.
Isti dan, 24. travnja, slave se i
- Blažena Marija Elizabeta Hesselblad, djevica 20. stoljeće
- Sveta Marija od svete Eufrazije Pelletier, djevica 19. stoljeće
- Svete Marija Kleofina i Saloma, učenice Gospodinove 1. stoljeće
- Sveti Aleksandar Lionski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Antim Nikomedijski, biskup, i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Benedikt Menni, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Egbert od Ripona, prezbiter i redovnik 8. stoljeće
- Sveti Grgur Elvirski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Melit od Canterburyja, biskup 7. stoljeće
- Sveti Wilfrid od Yorka, biskup 8. stoljeće
- Sveti Deodat iz Bloisa, đakon i opat 6. stoljeće
- Sveti Vilim Firmatus, pustinjak 11. stoljeće