Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Sveti Turibije Mongrovejski

Sveti Turibije Mongrovejski
Klikni za povećanje
×
Sveti Turibije Mongrovejski
Sveti Turibije Mongrovejski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Turibije Mongrovejski

Spomendan
23. ožujka
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1606.

Život

Sveti Turibije Alfonso de Mogrovejo rođen je 16. studenoga 1538. godine u mjestu Mayorga u Španjolskoj, u plemićkoj i pobožnoj obitelji. Od djetinjstva se odlikovao iskrenom pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji, u čiju je čast postio svakoga tjedna i redovito molio krunicu. Stekao je vrhunsko obrazovanje u Valladolidu i na glasovitom sveučilištu u Salamanki, gdje je postao vrsni doktor crkvenoga i građanskoga prava te predavač. Njegov besprijekoran moralni život i pravnička mudrost privukli su pozornost kralja Filipa II., koji ga je 1571. godine imenovao predsjednikom inkvizicijskoga sudišta u Granadi.

Iako je Turibije bio laik, kralj ga je 1579. godine predložio za ispražnjenu nadbiskupsku stolicu u Limi, prijestolnici potkraljevstva Perua. Ponizan i svjestan težine pastirske službe, Turibije se isprva snažno opirao, pozivajući se na crkvene kanone koji traže svećenički stalež za biskupsku čast. No papa Grgur XIII. potvrdio je izbor te je Turibije primio svete redove, a u kolovozu 1580. godine posvećen je za biskupa u katedrali u Sevilli. U svibnju 1581. godine stigao je u luku Paita i odmah pješice krenuo na put dug više od devet stotina kilometara prema Limi, poučavajući i krsteći domorodce uz put. Često je ponavljao svoje omiljeno geslo: »Vrijeme nije naše vlasništvo i za njega moramo položiti strog račun«.

Nadbiskupija Lima prostirala se na ogromnom prostranstvu, od obala Tihoga oceana preko visokih klanaca Anda do tropskih prašuma. Turibije je to nepregledno područje prešao pješice i sam tri puta, izlažući se divljim zvijerima, neprohodnim rijekama, tropskim vrućinama, bolestima i neprijateljskim plemenima. Njegov je prvi pastirski pohod trajao punih sedam godina. Odlučno je ustao u obranu domorodaca koje su španjolski osvajači nemilosrdno izrabljivali u rudnicima i na posjedima, ne bojeći se sukoba s kolonijalnim vlastima i samim potkraljem. Za domaće je stanovništvo naučio jezike kečua i ajmara, te je 1584. godine tiskao katekizam na tim jezicima, prvu tiskanu knjigu u Južnoj Americi. Godine 1591. osnovao je u Limi prvo sjemenište u Novome svijetu za temeljitu obnovu klera, a sazvao je i trinaest dijecezanskih sinoda te tri pokrajinska sabora radi provedbe odluka Tridentskoga sabora. Tijekom svoga neumornog djelovanja podijelio je sakrament svete potvrde za gotovo pola milijuna duša, a među njima su bili i kasniji sveti cvjetovi peruanske Crkve: sveta Ruža Limska, sveti Martin de Porres i sveti Franjo Solano. Tijekom pastirskoga pohoda u Pacasmayu 1605. godine obolio je od teške ognjice. Iscrpljen, stigao je u grad Zaña, gdje je dopuzao do oltara mjesne crkve, primio svetu popudbinu i u svetom miru predao duh Ocu na Veliki četvrtak, 23. ožujka 1606. godine.

Čuda

Gospodin je svetoga Turibija obdario darom proroštva i čudesnih djela. Godinama prije smrti točno je predskazao dan i sat svoga preminuća. Dok je obilazio neprohodne predjele Anda, gdje je vladala nesnosna suša i žeđ, po njegovoj su se molitvi u suhim stijenama otvarali izvori žive vode za njega i njegove suputnike. Pri dodiru njegovih ruku bolesni su domorodci zadobivali zdravlje, a zla su stvorenja uzmicala pred znakom križa kojim je blagoslivljao puk.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Inocent XI. proglasio ga je blaženim 2. srpnja 1679. godine, a papa Benedikt XIII. svečano ga je kanonizirao 10. prosinca 1726. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1983. godine glavnim zaštitnikom svih biskupa Latinske Amerike. Njegov liturgijski spomendan u općem kalendaru slavi se 23. ožujka, na dan njegova prijelaza u nebo. Tijelo mu se časti u katedrali u Limi, koja je postala mjesto neprestanih hodočašća vjernika. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, često kako pješice hodi planinskim vrletima, krsti domorodačko stanovništvo ili dijeli krizmu svetoj Ruži Limskoj. Zaziva se kao zaštitnik domorodačkih prava, kateheta, latinoameričkoga episkopata i misionara.

Isti dan, 23. ožujka, slave se i