SVETICA · REDOVNICA
Sveta Ivana de Lestonnac
- Spomendan
- 2. veljače
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1640.
Život
Sveta Ivana de Lestonnac rođena je 27. prosinca 1556. godine u Bordeauxu u Francuskoj, u uglednoj plemićkoj obitelji. Njezin otac Richard de Lestonnac bio je savjetnik u parlamentu Bordeauxa i postojani katolik, dok je njezina majka Jeanne Eyquem, sestra glasovitoga mislioca Michela de Montaignea, bila vatrena kalvinka. Odrastajući usred žestokih vjerskih sukoba, mlada se Ivana oduprla svim majčinim nagovaranjima i pritiscima da napusti katoličku vjeru, oslanjajući se na očevu podršku i vlastitu duboku privrženost Crkvi. Godine 1573. udala se za baruna Gastona de Montferranta, s kojim je u sretnom i skladnom kršćanskom braku proživjela dvadeset i četiri godine, rodivši sedmero djece, od kojih je troje umrlo u ranom djetinjstvu.
Nakon suprugove smrti 1597. godine, ostavši udovica s četvero preživjele djece, Ivana se s velikom mudrošću i predanošću posvetila njihovu odgoju i osiguranju obiteljskih dobara. Kada su djeca odrasla i stala na vlastite noge, Ivana je u dobi od četrdeset i šest godina odlučila ostvariti davnu čežnju za posvećenim životom. Stupila je u strogi cistercitski samostan u Toulouseu, no nakon šest mjeseci teško se razboljela te je po nalogu poglavara morala napustiti samostan. Vratila se na svoje imanje La Mothe, gdje je živjela u skrovitosti i molitvi, obilno dijeleći milostinju siromasima i okupljajući pobožne djevojke na vjerske razgovore.
Kada je 1605. godine u Bordeauxu izbila kuga, Ivana se bez oklijevanja vratila u grad kako bi izlažući vlastiti život dvorila i tješila bolesnike po najsiromašnijim četvrtima. Uvidjevši veliku potrebu za kršćanskim odgojem djevojaka, po savjetu isusovačkih otaca odlučila je osnovati novu redovničku zajednicu koja će povezati kontemplativnu molitvu s aktivnim odgojnim radom. Godine 1607. utemeljila je Red Družbe sestara Naše Gospe, koji je papa Pavao Peti potvrdio iste godine, čime je nastala prva ženska redovnička družba odobrena u Crkvi posvećena prvenstveno odgoju i besplatnom školovanju djevojaka.
Ivana je u Bordeauxu otvorila prvu školu za djevojke, stavivši čitavo djelo pod zaštitu Blažene Djevice Marije i nadahnjujući se ignacijevskom duhovnošću. Usprkos mnogim protivljenjima i kušnjama, družba se brzo širila po gradovima Francuske. Do njezine smrti otvoreno je čak trideset samostanskih kuća. Preminula je u Bordeauxu u dubokoj starosti, 2. veljače 1640. godine, na sam blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu, u osamdeset i četvrtoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Sveta Ivana de Lestonnac u Rimskom martirologiju slavi se 2. veljače, na dan svoga preminuća, dok se u njezinu redu spomendan slavi 15. svibnja, na obljetnicu njezine kanonizacije. Njezine relikvije počivaju u matičnoj kući družbe u Bordeauxu. Papa Lav Trinaesti proglasio ju je blaženom 1900. godine, a papa Pio Dvanaesti svečano ju je kanonizirao 15. svibnja 1949. godine. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom odijelu Družbe Naše Gospe, s crnim velom i medaljonom Majke Božje na prsima, često držeći knjigu ili okružena učenicama koje poučava vjeri.
Isti dan, 2. veljače, slave se i
- Blažena Marija Dominika Mantovani, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Andrija Karlo Ferrari, biskup 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Saggio iz Longobardija, redovnik 18. stoljeće
- Blaženi Stjepan Bellesini, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Katarina de' Ricci, djevica 16. stoljeće
- Sveta Marija Katarina Kasper, djevica 19. stoljeće
- Sveti Burhard od Würzburga, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Petar Cambiani iz Ruffije, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Blaženi Šimun Fidati iz Cascije, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Floskul od Orléansa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Teofan Vénard, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Lovro od Canterburyja, biskup 7. stoljeće