Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Sveti Ambrozije Edvard Barlow

Sveti Ambrozije Edvard Barlow
Klikni za povećanje
×
Sveti Ambrozije Edvard Barlow
Sveti Ambrozije Edvard Barlow. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I MUČENIK

Sveti Ambrozije Edvard Barlow

Spomendan
10. rujna
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1641.

Život

Sveti Ambrozije Edvard Barlow rođen je 1585. godine u dvorcu Barlow Hall pokraj Manchestera, u plemićkoj obitelji sira Alexandera Barlowa i Mary Brereton. Kršten je u studenome iste godine u anglikanskoj crkvi pod imenom Edward. Njegova je obitelj, nekoć postojana u katoličkoj vjeri, pod teretom teških globa i progona popustila pritisku vlasti, no Edwardov djed umro je u tamnici kao ispovjednik vjere. U dobi od dvanaest godina poslan je kao paž u protestantsku rodbinsku kuću, no u mladićevu se srcu ubrzo probudila želja za povratkom u krilo Katoličke Crkve. Godine 1607. svečano se vratio na katoličku vjeru te je odlučio postati svećenik.

Pošao je na studije u Engleski kolegij u Douaiju u Flandriji, a potom 1610. godine u kolegij svetoga Albana u Valladolidu u Španjolskoj. Vrativši se u Douai, gdje je njegov stariji brat William već bio zavjetovani redovnik, stupio je u Red svetoga Benedikta u samostanu svetoga Grgura. U novicijatu u Saint-Malou uzeo je redovničko ime Ambrozije. Svečane zavjete položio je 1615. godine, a 1617. godine zaređen je za prezbitera te se iste godine vratio u rodnu Englesku.

Punih dvadeset i četiri godine otac Ambrozije djelovao je kao tajni pastir u južnom dijelu grofovije Lancashire. Boravio je pretežno u dvorcu Morleys Hall u župi Leigh te u dvorcu Wardley Hall kod rođaka. Obilazio je vjernike gotovo uvijek pješice, noseći sa sobom sve potrebno za slavljenje svete mise i podjelu sakramenata. Kako bi izbjegao uhodama, razvio je poseban ritam: četiri tjedna obilazio je raštrkane katoličke obitelji, a zatim bi se pet tjedana povukao u skrovitost i molitvu. Bio je čovjek blage naravi, duhovit i neizmjerno omiljen među siromasima. Četiri je puta bio uhićen i puštan, no početkom 1641. godine pretrpio je moždani udar koji ga je ostavio djelomično oduzetim. Kada je kralj Karlo Prvi iste godine izdao proglas o izgonu svih svećenika pod prijetnjom smrću, otac Ambrozije odbio je pobjeći, rekavši da se trebaju bojati samo oni koji imaju izgubiti nešto od čega se ne žele rastati.

Na sam dan Uskrsa, 25. travnja 1641. godine, dok je slavio svetu misu pred okupljenim vjernicima u Morleys Hallu, crkvu je opkolio anglikanski vikar s više stotina naoružanih ljudi. Otac Ambrozije mirno se predao kako bi spasio svoje župljane. Odveden je u dvorac Lancaster, gdje je u tamnici proveo više od četiri mjeseca. Na suđenju je otvoreno priznao da je katolički svećenik, odbivši položiti prisegu. Osuđen je na smrt te je 10. rujna 1641. godine u Lancasteru položen na lesu, odvučen na gubilište i podnio mučeništvo vješanjem, utrobljenjem i komadanjem tijela.

Čuda

Tijekom jednoga od ranijih boravaka u tamnici 1628. godine, otac Ambrozije podijelio je svete sakramente subratu mučeniku svetom Edmundu Arrowsmithu neposredno prije njegova pogubljenja. Nakon smrti sveti Edmund ukazao mu se u viđenju i prorekao mu da će i on primiti mučeničku krunu te ga opomenuo da malo govori pred sudom jer će nastojati iskriviti svaku njegovu riječ. Mnogi vjernici primili su duhovne i tjelesne milosti moleći pred relikvijama svetoga Ambrozija.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Ambrozije Edvard Barlow slavi se 10. rujna, na dan svojega mučeništva, a u zajedništvu s Četrdeset mučenika Engleske i Walesa časti se 25. listopada. Njegova lubanja spašena je i stoljećima se čuva u dvorcu Wardley Hall, današnjoj rezidenciji biskupa Salforda. Njegova čeljusna kost čuva se u crkvi svetoga Ambrozija u rodnom Chorltonu kod Manchestera, a lijeva ruka u opatiji Stanbrook. Papa Pio Jedanaesti proglasio ga je blaženim 15. prosinca 1929. godine, a papa Pavao Šesti svetim 25. listopada 1970. godine. U likovnoj umjetnosti prikazuje se u benediktinskom habitu s mučeničkom palmom, raspelom i lubanjom.

Isti dan, 10. rujna, slave se i