SVETICA · DJEVICA
Sveta Germana Cousin
- Spomendan
- 15. lipnja
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1601.
Život
Sveta Germana Cousin rođena je 1579. godine u siromašnoj seoskoj obitelji Laurenta Cousina i Marie Laroche u Pibracu, malome selu pokraj Toulousea u Francuskoj. Od samoga rođenja bila je obilježena križem trpljenja: imala je deformiranu i usahlu desnu ruku te je bolovala od skrofuloze, teške bolesti koja joj je nagrdila lice i oslabila tijelo. Majka joj je umrla dok je bila dojenče, a maćeha ju je mrzila i nemilosrdno zlostavljala. Pod izlikom straha od zaraze, Germana je bila prognana iz obiteljskoga doma te je od najranijega djetinjstva poslana napasati ovce po poljima. Noću je spavala u hladnoj staji ili pod stepenicama na ležaju od pruća vinove loze.
U toj tvrdoj školi zapostavljenosti i samoće Germana je razvila anđeosku blagost, poniznost i neprestanu povezanost s Bogom. Svakoga je dana išla na svetu misu u seosku crkvu. Kada bi začula crkveno zvono, zabola bi svoj pastirski štap ili preslicu u zemlju i povjerila stado Božjoj providnosti; premda su u obližnjoj šumi vrebale vučje čopore, nikada niti jedna ovca nije stradala niti se izgubila. Krunica joj je bila jedina knjiga, a na zvuk Pozdravljenja pala bi na koljena u blatu ili u vodi. Okupljala je seosku djecu i siromašne pastire te ih s ljubavlju poučavala osnovama kršćanskoga nauka, dijeleći s gladnima svoj skromni obrok kruha.
Kada je maćeha jednoga zimskog dana optužila Germanu da krade kruh i potrčala za njom da je pretuče, Germana je otvorila svoju pregaču, a iz nje su pred očima zaprepaštenih seljana ispali mirisni ljetni cvjetovi i ruže. Germana ih je s osmijehom pružila svojoj maćehi u znak oproštenja. Taj je prizor konačno smekšao očevo srce, pa joj je ponudio povratak u kuću, no svetica je ponizno zamolila da ostane na svome ležaju u staji. U rano ljeto 1601. godine otac ju je pronašao mrtvu na njezinu ležaju od vinova pruća; preminula je tiho u snu u dvadeset i drugoj godini života.
Čuda
Mnogi su svjedočili kako su se nabujale vode seoskoga potoka Courage, koji je zimi bio neprohodan, na čudesan način razdvojile pred Germanom dok je išla na svetu misu, omogućivši joj prolaz suhih nogu. Godine 1644., četrdeset i tri godine nakon njezine smrti, prilikom kopanja groba za jednoga rođaka u crkvi u Pibracu, Germanino je tijelo pronađeno potpuno netaknuto, svježe i neraspadnuto, uzdignuto gotovo do razine crkvenoga poda. Na njezinim su relikvijama zabilježena brojna čudesna ozdravljenja slijepih, hromih i neizlječivo bolesnih, te čudesno umnoženje hrane u samostanu Dobroga Pastira u Bourgesu 1845. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Svetom ju je proglasio papa Pio IX. 29. lipnja 1867. godine, nakon što ju je beatificirao 1854. godine. Njezin liturgijski spomendan slavi se 15. lipnja. Njezine relikvije počivaju u bazilici svete Germane u Pibracu. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se u jednostavnoj pastirskoj odjeći s preslicom ili štapom, krunicom o pojasu, ovcama uz skute i pregačom punom ruža. Sveta Germana zaštitnica je pastira, seoskih djevojaka, zlostavljane djece, hendikepiranih osoba i siromaha.
Isti dan, 15. lipnja, slave se i
- Blaženi Alojzije Marija Palazzolo, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Barbara Cui Lianzhi, mučenica 19. stoljeće
- Sveta Benilda Kordopska, mučenica 9. stoljeće
- Sveti Abraham od Clermont-Ferranda, redovnik 5. stoljeće
- Sveti Amos, prorok Stari zavjet
- Sveti Bernard iz Mentona, prezbiter 11. stoljeće
- Sveti Isfrid od Ratzeburga, biskup 13. stoljeće
- Sveti Landelin od Lobbesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Lotarij od Séeza, biskup 8. stoljeće
- Sveti Vid, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Petar Snow, prezbiter, i Radulf Grimston, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Toma Scryven, redovnik i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Hezihije, mučenik 4. stoljeće