SVETAC · PREZBITER
Sveti Bernard iz Mentona
- Spomendan
- 15. lipnja
- Razdoblje
- 11. stoljeće
- Smrt
- 1081.
Život
Sveti Bernard iz Mentona rodio se 923. godine, prema predaji u dvorcu Menthon blizu Annecyja u Savoji, u bogatoj i plemićkoj obitelji. Stekao je izvrsno obrazovanje, a kada mu je otac ponudio častan i unosan brak, Bernard ga je odbio odlučivši svoj život potpuno posvetiti Bogu i Crkvi. Stavio se pod vodstvom Petra, arhiđakona Aoste, te je ubrzo zaređen za svećenika. Zbog svoje učenosti i uzornih kreposti postavljen je 966. godine za arhiđakona Aoste, preuzevši upravljanje biskupijom pod vodstvom mjesnoga biskupa.
Gledajući neznanje i poganske ostatke među stanovnicima planinskih krajeva Alpa, Bernard se svesrdno posvetio njihovu obraćenju. Kroz četrdeset i dvije godine neumorno je naviještao evanđelje po alpskim dolinama i proširio svjetlo kršćanske vjere u mnoge krajeve Lombardije, privodeći nebrojene duše Kristu i čineći mnoga čudesna djela.
Njegovo najpoznatije djelo vezano je uz opasne planinske prijevoje. Još od davnih vremena put preko Peninskih Alpa povezivao je dolinu Aoste sa švicarskim Valaisom, na stazi koja je danas poznata kao Veliki sveti Bernard. Taj je prijevoj veći dio godine bio pod dubokim snijegom, izložen strašnim mećavama i lavinama, no njime su neprestano prolazili francuski i njemački hodočasnici putujući na grobove apostola u Rim. Kako bi zaštitio i spasio putnike, Bernard je 962. godine na najvišoj točki prijevoja, na visini od gotovo dvije i pol tisuće metara, osnovao samostan i svratište. Nekoliko godina kasnije podigao je još jedno svratište na Malom svetom Bernardu. Upravu nad tim kućama povjerio je regularnim kanonicima svetoga Augustina, za što je dobio potvrdu Svete Stolice u Rimu. Ta su svratišta postala utočišta milosrđa u kojima su redovnici, uz pomoć posebno obučenih pasa, po najvećim mećavama spašavali promrzle i izgubljene putnike. Posljednje djelo njegova života bilo je pomirenje dvojice zavađenih plemića čiji je sukob prijetio krvoprolićem. Preminuo je u Novari 1008. godine te je pokopan u klaustru samostana svetoga Lovre.
Čuda
Tijekom dugogodišnjega apostolskog djelovanja u Alpama i Lombardiji, Gospodin je pratio njegovo propovijedanje brojnim čudesima ozdravljenja bolesnika i oslobađanja nevoljnika od zlih sila, čime je potvrdio istinitost Božje riječi koju je naviještao.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Bernard štovao se od dvanaestoga stoljeća u Pijemontu, a papa Inocent XI. kanonizirao ga je 1681. godine. Njegov spomendan slavi se 15. lipnja. Papa Pio XI. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom planinara, alpinista i stanovnika Alpa. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u kanoničkom ruhu s križem ili štapom, često sa psom uz noge i svezanim zmajem ili demonom, što označava iskorjenjivanje poganskih zabluda u Alpama.
Isti dan, 15. lipnja, slave se i
- Blaženi Alojzije Marija Palazzolo, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Barbara Cui Lianzhi, mučenica 19. stoljeće
- Sveta Benilda Kordopska, mučenica 9. stoljeće
- Sveta Germana Cousin, djevica 17. stoljeće
- Sveti Abraham od Clermont-Ferranda, redovnik 5. stoljeće
- Sveti Amos, prorok Stari zavjet
- Sveti Isfrid od Ratzeburga, biskup 13. stoljeće
- Sveti Landelin od Lobbesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Lotarij od Séeza, biskup 8. stoljeće
- Sveti Vid, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Petar Snow, prezbiter, i Radulf Grimston, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Toma Scryven, redovnik i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Hezihije, mučenik 4. stoljeće