Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 11. stoljeće › Životopisi › Sveti Henrik

Sveti Henrik
Klikni za povećanje
×
Sveti Henrik
Sveti Henrik. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · CAR

Sveti Henrik

Spomendan
13. srpnja
Razdoblje
11. stoljeće
Smrt
1024.

Život

Sveti Henrik, sin bavarskoga vojvode Henrika Svadljivca i burgundske princeze Gizele, rođen je 972. godine. U mladosti je bio namijenjen za svećenički stalež, što mu je pružilo temeljito teološko obrazovanje i duboko poznavanje crkvenoga života. Nakon smrti cara Otona III., Henrik je podignut na njemačko kraljevsko prijestolje, oslonivši se na čvrsti savez s Crkvom. Godine 1004. primio je krunu kralja Italije u Milanu, a 14. veljače 1014. papa Benedikt VIII. okrunio ga je u Rimu za cara Svetoga Rimskoga Carstva.

Zajedno sa svojom svetom suprugom Kunigundom neumorno se posvetio obnovi crkvenoga života i naviještanju vjere diljem Europe. Potaknut misionarskim žarom, utemeljio je 1007. godine novu biskupiju u Bambergu, opskrbivši je bogatim posjedima kako bi poslužila kao središte pokrštavanja i prosvjećivanja poganskih slavenskih plemena uz rijeke Majnu i Regnitz. Premda je kao vladar čvrsto upravljao carstvom i zahtijevao poslušnost, Henrik je svim srcem podupirao reformni pokret monaha iz Clunyja, provodeći odluke o čistoći klera i obnovi samostanske stege. Unatoč tjelesnoj krhkosti i čestim vrućicama, neumorno je putovao carstvom kako bi mirio zavađene velikaše i branio siromašan puk. Preminuo je u carskoj palači u Groni kod Göttingena 13. srpnja 1024. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Eugen III. 1146. godine. Njegov spomendan slavi se 13. srpnja. Njegovo tijelo počiva u velebnoj katedrali u Bambergu, uz posmrtne ostatke njegove supruge svete Kunigunde. Sveti Henrik se časti kao zaštitnik vladara, carskih časnika, oboljelih od groznice i biskupije Bamberg. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u carskom ruhu s krunom, carskom jabukom, žezlom i maketom bamberške katedrale u rukama.

Isti dan, 13. srpnja, slave se i